Ključno je pitanje je li MOL spreman prodati svojih 49 posto dionica Ine. Vrdoljak misli da Mađari nemaju takav plan jer im u prvom planu nije novac, nego strateški interes – s Inom i riječkom rafinerijom izbili su na obale Jadranskog mora.

Upitali smo MOL priprema li prodaju dionica Ine i je li takvo što moguće dok traju arbitraže zbog plinskog biznisa u Washingtonu i Ženevi, no do zaključenja teksta nismo primili odgovor.

'Mit strateških poduzeća'

Dobar dio domaćih znalaca je usuglašen – državi ne treba potpuna kontrola u Ini jer su dobra vremena za naftni biznis povijest. Sindikati i političari, pak, vrlo često iz ladice vuku Inu u kojoj vide hrvatski strateški interes.

Ekonomist Damir Novotny za tportal rekao je da ne zna zašto bi bilo pametno kupovati MOL-ov udio u Ini jer na globalnoj razini trendovi idu u suprotnom smjeru: 'Ne može država imati monopol na naftni biznis. Ne mogu se izdržati pritisci niskih cijena. Energetika ide u drugom smjeru i prema tome, to je jedan retrogradni pogled na ulogu države u energetskom sektoru. Potrošiti nekoliko milijardi kuna novca poreznih obveznika na kompaniju koja je strateški u velikoj krizi je potpuno besmisleno.' 

Novotny kaže da država Inom ne može upravljati bolje jer je potražnja za naftom na minimumu, a sve više i više će je zamjenjivati energija iz obnovljivih izvora: 'U Austriji postoje deseci općina koje su se energetski osamostalile, o tome treba razmišljati. Ne treba ići u smjeru kupovanja kompanije u koju treba uložiti stotine milijuna eura da bi uopće mogla konkurirati. To je mit strateških poduzeća koji se kod nas provlači već desetak godina.'

Trebamo li poligon za zapošljavanje?

Domaći financijski stručnjak koji je dobro upućen u problematiku, tvrdi: Hrvatska uopće ne treba MOL-ov udio u Ini, već najprije mora odlučiti hoće li Ina biti poligon za zapošljavanje politički podobnih i održavanje socijalnog mira ili će biti moderna naftna kompanija.

Naime, ako država, tj. vlada, misli da je Ina kompanija od strateškog interesa i da može dugoročno zarađivati, onda uopće ne bi trebalo biti sporno odakle joj novac za preuzimanje MOL-ove polovice.

'Ako procijenimo da nam Ina treba i da može biti uspješna kompanija, onda se vrlo brzo može namaknuti oko pola milijarde eura, koliko sad otprilike vrijedi MOL-ov dio. Toliko u prosjeku svaki pošteniji ministar produbi proračunski deficit, pa ako nam Ina toliko vrijedi, to treba i platiti', kaže sugovornik koji je želio ostati anoniman.

Ina je uvijek bila u vlasništvu stranaka

No i dalje je nepoznato žele li Mađari prodati i mogu li uopće prodati dok traje rat arbitražama, o kojem je tportal ranije pisao. Možda i veće pitanje jest ono tko će upravljati takvom kompanijom:

'Cijene nafte pale su oko 70 posto u odnosu na rekordne razine. Sve naftne kompanije u svijetu imaju problema zbog toga, pa i Ina. Ne znam zašto mi umišljamo da možemo bolje voditi domaću tvrtku nego što se vode Shell ili BP', pita se sugovornik te nastavlja:

'Mi dalje Inu i MOL gledamo odvojeno, kao da nisu dio iste korporacije. Najbolji primjer je sisačka rafinerija. Ona MOL-u ne treba jer ima rafineriju u Mađarskoj, a mi je gledamo kao obiteljsko srebro ili što već. To je u našim glavama, a Mađarima ta rafinerija ne treba, oni odlučuju na razini korporacije i rade što je za nju najbolje.' 

Naš sugovornik zaključuje: 'Te dileme hoće li Ina postati 'naša', uopće ne bi trebalo biti. Ina je u vlasništvu onog tko ima moć postaviti upravu. Ako bi Hrvatska i bila većinski vlasnik Ine, opet bi uprave postavljala stranka koja je na vlasti, a ne 'mi'.'