Na konferenciji za novinare Denis Smajo i Goran Aleksić iz Udruge Franak upoznali su javnost s presudom Suda EU-a u slučaju rumunjskih dužnika u švicarskim francima. Za Udrugu Franak riječ je o povijesnoj presudi za sve dužnike u švicarskim francima te bi ona, prema njihovom mišljenju, trebala vrijediti za sve sudove država članica, pa i za Vrhovni sud RH, koji na temelju žalbe Udruge Franak treba donijeti odluku o zakonitosti valutne klauzule u slučaju kredita u švicarcima.

U rumunjskom procesu, koji je na prvom stupnju završen u korist banke, tužitelj je u žalbi tvrdio 'da je banka mogla predvidjeti promjene i fluktuacije tečaja švicarskog franka, da je u tom smislu tečajni rizik bio prikazan nepotpuno s obzirom na to da, za razliku od drugih stranih valuta koje su korištene kao referentne u kreditima, banka nije objasnila da švicarski franak znatno fluktuira u odnosu na rumunjski lej'.

U skladu s tom tvrdnjom postavljena su određena prethodna pitanja Sudu EU-a, a on je iznio argumente u prilog korisnika kredita. 

Što je zaključio Sud EU-a?

'Da bi odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i razumljiva, banka mora potrošača obavijestiti o sljedećem: dati dovoljno informacija za razborite i informirane odluke potrošača o kreditu, informacije moraju biti jasne na gramatičkoj i formalnoj razini, mora biti jasno izloženo funkcioniranje mehanizma ugovora i to valutne klauzule samostalno te u kombinaciji s drugim ugovornim odredbama, nije dovoljno samo to da prosječni potrošač može razumjeti da tečaj može rasti i padati, nego potrošač na temelju informacija mora znati procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi valutna klauzula mogla uzrokovati u budućnosti, a nacionalni sud na temelju svega navedenog mora ocijeniti nepoštenost valutne klauzule', stoji u presudi.

Također, navodi se da se pri odlučivanju o nepoštenosti ugovorne odredbe moraju uzeti u obzir vrijeme sklapanja ugovora i sve okolnosti za koje je banka kao stručnjak i profesionalac mogla znati kod ponude kredita, a koje su kasnije mogle utjecati na izvršenje ugovora, te da nacionalni sud utvrđuje postojanje eventualne neravnoteže u smislu navedenog.

I konačno, ističe se da je prilikom ocjene nepoštenosti ključno utvrditi je li banka, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovala s potrošačem, mogla razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

HUB: Banke nisu mogle predvidjeti kretanje tečaja franka

Za razliku od Udruge Franak, Hrvatska udruga banaka (HUB) smatra da navedena presuda nema direktnog utjecaja na Hrvatsku. 

U HUB-u navode da presuda Suda EU-a ističe da je ključno pitanje vremena u kojemu se eventualna nepoštenost ugovora treba ocjenjivati. Prema presudi, to je isključivo vrijeme sklapanja ugovora.

Dakle, prema HUB-u, ključno je pitanje je li banka znala ili morala znati godinama unaprijed buduće kretanje tečajeva i je li mogla, godinama unaprijed, predvidjeti aprecijaciju švicarskog franka, koja je u globalnim razmjerima bez presedana. U svojoj reakciji HUB ponavlja stajalište da hrvatske banke (ali niti druge institucije u RH) u vrijeme sklapanja ugovora ni na koji način nisu mogle raspolagati znanjima o kretanju tečaja švicarskog franka.

Također, napominju da hrvatskim bankama, ali i drugim bankama u svijetu, nije bilo ni dopušteno špekulirati na deviznom tržištu, već su morale i same biti zadužene u svakoj stranoj valuti onoliko koliko su u toj valuti imale tražbina. Stoga je svaka promjena tečaja strane valute za hrvatske banke bila neutralna. 

Dodaju da upućivanjem na relevantnost trenutka sklapanja ugovora presuda jasno indicira da svaka moguća kasnija neravnoteža u teretu obveza ne može više biti razlogom ispitivanja poštenosti ugovorne odredbe. Takvo je stajalište, kako tvrde u HUB-u, u skladu s nedavnom presudom rumunjskog ustavnog suda, koji je ocijenio neustavnim propis o prinudnoj konverziji kredita u švicarski franak, CHF.

Također, ističu da se presuda Suda Europske unije uopće ne odnosi na kredite s valutnom klauzulom, nego na kredite odobrene u stranoj valuti.