Državne investicije u sport i rekreaciju u Europskoj uniji dosegnule su 51,3 milijarde eura u 2017. godini. U tom kolaču Hrvatska je sudjelovala s neznatnih 0,1 posto ili 55,1 milijun eura.

Udio izdvajanja za sport i rekreaciju iz proračunskih sredstava u Lijepoj Našoj iznosi tek 0,2 posto, po čemu smo uvjerljivo na posljednjem mjestu u Europskoj uniji. Na samom dnu smo i kada se promatraju ulaganja po stanovniku.

Dok mi iz proračuna izdvajamo tek 13,3 eura, Mađarska, primjerice, izdvaja 150 eura. U Europskoj uniji u prosjeku se izdvaja oko 100 eura po stanovniku, a prednjače bogatije zemlje poput Luksemburga (492 eura po stanovniku), Švedske (256 eura) i Finske (206 eura).

Uz Hrvatsku na neslavnom začelju, znatno ispod prosjeka su Bugarska (16 eura), Slovačka (23 eura) i Rumunjska (25 eura).

Prema Eurostatovoj metodologiji, u izdatke za sport i rekreaciju ubraja se širok spektar potpora iz središnjeg i lokalnih proračuna, od subvencija sportskim klubovima i individualnim sportašima, preko pokrivanja troškova sportskih natjecanja, do potpora za infrastrukturu (igrališta, atletske staze, dvorane, borilišta).

Da je odnos države prema sportu i rekreaciji u Hrvatskoj već godinama maćehinski, upozoravaju sportski djelatnici, ali i ekonomski stručnjaci.

Na ekonomske koristi od ulaganja u sport i rekreaciju ukazao je docent Ekonomskog fakulteta Zagreb Tomislav Globan. U članku objavljenom na istraživačkom portalu MacroHub, Globan je izračunao da bi očekivana razina izdataka za sport i rekreaciju za zemlju na našoj razini razvoja trebala biti oko 0,26 posto BDP-a. To znači da bi se očekivana godišnja izdvajanja trebala više nego udvostručiti, odnosno sa sadašnjih 411 milijuna kuna porasti na razinu od oko 900 milijuna kuna.

Zalažući se za povećavanje izdvajanja, Globan ističe ekonomske koristi ulaganja u sport i rekreaciju. Pritom se poziva na istraživanje njemačkih sportskih ekonomista o utjecaju proračunskih izdataka za sport i rekreaciju na ishode na tržištu rada.

Oni su podijelili lokalne jedinice u Njemačkoj u tri razreda po razini ulaganja u sport i rekreaciju te analizirali utjecaj visine ulaganja na tržište rada. U prvu skupinu uvrstili su jedinice s niskim ulaganjima (do 20 eura), u drugu one sa srednjim ulaganjima (od 20 do 31 euro), a u treću one s visokim ulaganjima (od 31 do 85 eura).

Došli su do vrlo zanimljivih rezultata. Pokazalo se da pomicanje gradova i općina iz nižeg u viši razred donosi vrlo opipljiva poboljšanja: veći neto dohodak kućanstva za 190 eura mjesečno (7 posto prosječnog dohotka u Njemačkoj), veće neto plaće od 90 do 160 eura mjesečno, više odrađenih radnih sati tjedno te veću vjerojatnost za zapošljavanje.

'Ulaganjem u sportsku infrastrukturu raste i participacija stanovništva svih generacija u sportskim aktivnostima, a to izravno poboljšava zdravlje populacije, fizički izgled, kvalitetu ljudskog kapitala i tzv. meke vještine važne na radnom mjestu – samodisciplinu, izdržljivost, nošenje sa stresom i timski rad. Svi ovi faktori važni su čimbenici koji dokazano povećavaju produktivnost radnika na radnom mjestu, a veća produktivnost znači i veće plaće', zaključuje Globan.