Naime, nakon afere sa Stagnumom iz 2009. kada je Zavod po nekoj zaista 'pomaknutoj' logici klasificirao Miloševo vino kao stolno, a ono se, kao prvo hrvatsko vino koje je probilo tu cjenovnu barijeru, prodaje po cijenama od 230 kuna pa naviše, sada je Zavod njegovo najnovije vino, Rose 2011, jednostavno ocijenio nepodobnim za konzumaciju.

Iako u dopisu Zavoda, koji je Frano Miloš dobio nakon što su testirani uzorci Rosea, stoji kako se prema kemijskoj analizi njegovo vino može svrstati u kategoriju 'vrhunsko', komisija za organoleptičko (senzorno) ispitivanje je zbog - 'jako naglašenog neugodnog, oštrog mirisa etil acetata i izražene hlapljive kiselosti', odbila dati dozvolu za puštanje vina na tržište.

Sam Frano Miloš, kako priznaje, umoran od borbi s vjetrenjačama, pokušao je konferencijom za novinare otvoriti pitanje zašto je u Hrvatskoj uopće dopušteno da se subjektivnim doživljajem nekolicine ljudi, proizvod poput vrhunskog vina jednostavno proglasi otpadom? 'Nigdje u svijetu ne postoji organoleptička komisija koja ima moć zaustaviti puštanje u prodaju zdravstveno ispravnog proizvoda', ogorčen je Miloš, apelirajući na zakonodavca i resorno Ministarstvo da jednostavno ukine tu praksu.

'Rose 2011 plod je 20-godišnjeg truda i promišljanja o vinu i malo je reći da smo ponosni na rezultat. Tko je još čuo da se s terroira slavnog dingača, od plavca malog, koji nosi reputaciju oporog i trpkog, teškog i suhog radi rose? Ali iako smo napravili pitko vino, nismo napravili lepršavu voćnu sonatu, već je u njemu sva snaga pelješkoga sunca. Čak su i razine fermentacije bile prilično visoke, upravo zato da bi ovaj rose zadržao čvrsto tijelo, jednu od prepoznatljivih odlika pelješkog vina. I sada, nakon svega, nakon što je utvrđena ispravnost proizvoda oni ga ne puštaju na tržište, i posao koji sam već imao ugovoren, za čak dvije od tri tisuće proizvedenih butelja, jednostavno je otkazan, a meni je preostalo jedino čekati odgovor na žalbu koju sam uputio Ministarstvu poljoprivrede i ribarstva – i nadam se da me neće natjerati da prolijem ono što sam 20 godina stvarao', rekao je Miloš.

Iako potpuno razočaran u sustav za procjenu kvalitete vina, Miloš nije htio komentirati novinarski upit ne radi li se možda o korupciji, nelojalnoj konkurenciji i sličnim stvarima, već ponovio da je jedino rješenje ukinuti komisiju ili joj oduzeti moć da donosi presude o tome koje vino će ići na police, a koje ne, kako je, uostalom, to slučaj u cijelom svijetu.

Zavod za vinarstvo na ocjeni mog ovogodišnjeg rosea definitivno je pao i vrijeme je da se nešto u vezi ovog sustava poduzme', rekao je pelješki vinar Frane Miloš, kojeg, kako sam priznaje, više uopće nije briga u koju kategoriju će staviti njegovo vino (vrhunsko, kvalitetno, suho ili stolno). Miloševo vino je brend koji ugostitelji, vinski kritičari, a naposljetku i svi vinoljupci jako dobro prepoznaju i plaćaju za njega cijenu koju takvo vino i zaslužuje bez obzira na nepca senzorne komisije Zavoda za vinarstvo.

Sve što Miloš od njih traži je da njegov Rose 2011 koji je po kemijskoj analizi ocijenjeno kao ispravno, puste na tržište, a to što ovakvim radom – 'sramote sami sebe u očima svjetskih eno stručnjaka' – zaista nije problem Frane Miloša koji nije jedini hrvatski vinar u ovakvim bitkama.