Ni poziv predsjednika Josipovića institucijama da rade svoj posao, nakon što je u utorak primio ponižene radnike Poljoprerade, nije spriječio Ministarstvo financija da na pitanje što se poduzelo u vezi s 10 milijuna kuna duga te tvrtke lakonski odgovori: Radi se o poreznoj tajni!
Izgladnjelim kokošima na Poljopreradinoj farmi u Brezovici barem su nakratko olakšane muke jer su, nakon akcije Prijatelja životinja, inspektori Ministarstva poljoprivrede natjerali vlasnike da pronađu hranu. No kada su u pitanju radnici, rješenje se znatno teže nazire.
Vlasnici Poljoprerade, koji doprinose radnicima i poreze državi nisu platili dvije godine, pronašli su i novac za pedesetak zaštitara da iz tvornice u ponedjeljak izbace pobunjene štrajkaše koji su zauzeli tvrtku nakon što plaću nisu primili od početka godine. Očajni radnici tada su se zaputili i u Ured predsjednika, a predsjednik Josipović na to je pozvao 'državne institucije da rade svoj posao'. No, tko je to zapravo zatajio u slučaju Poljoprerade? Tko je to trebao reagirati ako uprava tvrtke mjesecima ne plaća obaveze državi ili ne isplaćuje plaće radnicima? U Hrvatskoj raste broj tvrtki koje ponekad i godinama ne uplaćuju doprinose radnicima. Hoće li itko, i kada, prekidati tu praksu?
Koje su državne institucije odgovorne za stanje u Poljopreradi, upitali smo dr. sc. Viktora Gotovca s Pravnog fakulteta u Zagrebu: 'Vjerojatno Porezna uprava, koja nije trebala prihvatiti odgodu plaćanja poreznog duga. U slučaju poslodavca Poljoprerade, već je ranije trebalo otvoriti postupak stečaja, s obzirom na dugovanja radnicima, dobavljačima i državi koja je ovo društvo imalo.'
Iz Ministarstva financija poručili su da su podaci o svim poreznim obveznicima, prema članku 8. Općeg poreznog zakona, porezna tajna. Tako smo ostali bez obrazloženja zašto Porezna uprava Poljopreradi nije blokirala račun i pokrenula stečaj.
U Hrvatskoj se, upozorava Gotovac, previše tolerira inertnost dužnika, u ovom slučaju poslodavca: 'Tu ponajprije mislim na neizvršavanje obveza prema radnicima, sve u nadi da će se poslodavac izvući iz krize i da radnici ipak neće završiti na burzi. Na neki način, to je ponašanje, moglo bi se čak reći, i načelan stav Porezne uprave, zbog kojeg se tolerira neplaćanje poreza i doprinosa, što možda može i imati smisla, ali najčešće dovodi samo do toga da se dodatno nagomilaju potraživanja.'
Začaran krug dugovanja i potraživanja
Umjesto happy enda i ozdravljenja tvrtke, rezultat takvog pristupa je začaran krug dugovanja i potraživanja, koja se samo povećavaju. 'Praktičnije bi bilo djelovati na to da se postupci stečaja ranije iniciraju i da se brže provode, tada bi zacijelo i od materijalne supstance poslodavaca više preostalo, namirivala bi se potraživanja, a vjerojatno bi se zadržala i proizvodnja i zaposlenost, barem djelomično', smatra Gotovac.
Slučaj identičan Poljopreradi ne bi bio moguć u Austriji, gdje bi, objašnjava Gotovac, stečaj nastupio znatno ranije: 'Vjerojatno već kada ne bi bila isplaćena samo jedna ili dvije plaće, odmah bi se protiv uprave podigla kaznena prijava i zahtijevala njihova regresna odgovornost, i to ne samo načelno, već vrlo konkretno i efektivno.' Drugim riječima, tamo bi uprava tvrtke morala vjerovnicima pokriti troškove koji su nastali.
Kako radnici Poljoprerade plaću nisu primili od početka godine, ovaj stručnjak za radno pravo upozorava da su i doprinosi, kao i porezi, dio plaće, pa time što im doprinosi nisu uplaćivani za posljednje dvije godine, znači da im za te dvije godine plaća nije isplaćena u cijelosti.
U tom pogledu, kaže Gotovac, apsurdno je očekivati da će sada štrajkom ostvariti svoja prava i potraživanja iz tog perioda. Radnicima bi u ovom slučaju više odgovarao stečaj, koji se još ne provodi.
'Ovo ukazuje i na besmisao odredbe zakona o radu o mogućnosti štrajka u tome slučaju, jer ovdje se radi o potrebi primjene instituta stečaja, a ne prava na štrajk. Dapače, ako kod poslodavca bude iniciran postupak stečaja tada radnici imaju pravo i na isplatu određenog iznosa plaće iz državnog fonda, a za preostala potraživanja oni se pojavljuju kao vjerovnici u stečajnom postupku. To jasno ukazuje kako će i socijalno prava radnika biti bolja u slučaju stečaja – oni doduše neće raditi, ali će ostvariti neke plaće, a imati će i prava na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.'