Prema planu stručnjaka iz Plinacra, tvrtke u državnom vlasništvu, u Omišlju bi se izgradilo postrojenje za prihvat brodova s tekućim plinom. Tu bi se plin odmah uplinjavao i slao dalje plinovodima prema potrošačima. Stručno, taj se projekt naziva LNG RV (Regasification Vessels).

Veliki košta jednu milijardu, manji 50 milijuna eura

Za razliku od klasičnog LNG terminala, kakav želi izgraditi konzorcij Adria LNG, Plinacrov ne bi imao skladišta za plin.

Kad se ta dva projekta usporede prema potrebnom novcu i vremenu izgradnje, razlike su ogromne. Veliki LNG terminal koštao bi oko jednu milijardu eura, dok bi manji projekt došao, procjena je iz Plinacra, samo oko 50 milijuna eura.

Stranci planiraju svoj terminal pustiti u rad 2017-2018. godine, i to sve pod pretpostavkom da 2013. odluče nastaviti dalje, dok je za realizaciju LNG RV potrebno oko dvije godine

U domaćim stručnim krugovima Plinacrova ideja dočekana je s veliki odobravanjem. S njezinom realizacijom Hrvatska bi konačno dobila svoje prvo LNG postrojenje, o kojem se priča od sredine 90-ih, i novi dobavni plinski pravac.

'Zahvaljujući razvoju tehnologije u zadnjih nekoliko godina, ovakvi terminali za direktno uplinjavanje s brodova postali su konkurentni. Prije toga koristili su se samo za pokrivanje vršne potrošnje. Ova varijanta je daleko povoljnija od klasičnih terminala i za Hrvatsku dostupnija', smatra Miljenko Šunić, predsjednika Hrvatske stručne udruge za plin.

Jedini je nedostatak LNG RV-a, prema njegovim riječima, za tri do pet posto viša cijena plina za kupca - državu u odnosu na onaj koji bi se dobivao preko klasičnog terminala.

Plinacrovu ideju prihvatilo je na zadnjoj sjednici 24. rujna i Vladino Povjerenstvo za plinofikaciju koju je vodila premijerka Jadranka Kosor. Sad se čeka odobrenje Ministarstva gospodarstva, kao resornog tijela, kako bi se projekt dalje nastavio razvijati.

Stranci i dalje vjeruju u svoj projekt

U Adria LNG nisu se previše uzbunili zbog novog hrvatskog poteza. Iz konzorcija (čine ga njemački E.On-Ruhrgas, austrijski OMV, francuski Total i slovenski Geoplin) tvrde da su upoznati s planovima Plinacra.

'Radi se o dva različita koncepta koja se nužno međusobno ne isključuju. Međutim, koncept izgradnje LNG terminala jamči konstantnu dobavu velikih količina plina i značajnu korist i prihode za hrvatsko gospodarstvo u razdoblju od preko 30 godina, dok brodovi za uplinjavanje služe za dobavu manjih količina plina radi zadovoljenja trenutne potrebe za većom količinom plina', objašnjavaju iz Adria LNG-a.

Strani investitori ističu da je gradnja LNG terminala na Krku i dalje za njih od strateške važnosti bez obzira na to što su pomaknuti rokovi izgradnje. Za to je krivac, ističu, ekonomska kriza koja je dovela do pada potražnje i potrošnje plina, a znatni viškovi plina na europskom tržištu odgodili su velike investicijske projekte kako bi se izbjegla daljnja prezasićenost tržišta.

I s hrvatske strane zasad se izbjegavaju službene konstatacije da je Plinacrov projekt direktna zamjena za veliki LNG terminal. Tako iz samog Plinacra tvrde da je njihovo postrojenje zamišljeno kao 'mogućnost premoštenja opskrbe plinom' do početka rada Adria LNG-a, ali isto tako jasno konstatiraju da, ako se terminal ne bude gradio, tad bi se projekt LNG RV mogao koristiti za dugoročnu opskrbu Hrvatske, ali i susjednih zemalja.

Za plinskog stručnjaka Šunića nema dvojbi kad je riječ o tome hoće li se veliki LNG terminal izgraditi ili ne.

'U Europi se zbog plinovoda Sjeverni tok, koji će ruski plin dovesti na zapad zaobilazeći Ukrajinu, odustalo od mnogih velikih LNG terminala. Zbog toga ne vjerujem da će se izgraditi onaj na Krku. Plinacrov projekt je dobro nadomjesno rješenje. Sad je sve u našim rukama i, ako to ne iskoristimo, sami smo si krivi', upozorava Šunić poučen iskustvom dosadašnjeg odnosa Hrvatske prema LNG projektima.

Stranci potrošili 15 milijuna eura

Jedan je od glavnih razloga zašto prvotno planirani terminal sa skladištem za plin kasni (najavljivano je otvorenje 2014. godine) neodlučnost Ine, HEP-a i Plinacra da se uključe u projekt. Sporno je to što bi u ukupnom vlasništvu, ali i troškovima one trebale sudjelovati sa 25 postotnim udjelom, a nijedna od tih tvrtki ne pliva u novcu.

Tek u svibnju ove godine, nakon godinu i pol otezanja, hrvatske tvrtke, u skladu s preporukom Vlade, potvrdile su spremnost da uđu konzorcij Adria LNG. HEP i Plinacro trebali su zajednički preuzeti 11-postotni udio, a Ina samostalno još 14 posto.

Tad su to strani partneri nazvali velikim korakom u projektu, učinjen 'pet do dvanaest' jer će se stvar konačno pomaknuti s mrtve točke. Nakon toga je Adria LNG predao zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za gradnju terminala koju očekuju dobiti do kraja godine.

U međuvremenu su HEP i Plinacro osnovali tvrtku LNG Hrvatska te su najavili da bi započeli pregovore u ulasku u konzorcij. Sve je to stalo nakon odluke stranih investitora da izmijene rokove, s velikim upitnikom hoće li se više ikad i pokrenuti.

Prema informacijama iz Adria LNG-a, članice konzorcija dosad su potrošile oko 15 milijuna eura