Intervju guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog dan slovenskom bankarskom mjesečniku još jedno je upozorenje 'brodu luđaka' da otvori oči, jer je ona Sanaderova nit odavno pukla.

Dokazuje to 30.000 ljudi koji su u zadnjih godinu dana ostali bez posla bez ikakve perspektive da će u dogledno vrijeme naći novo zaposlenje. Upozorava nas na to javni dug koji je od zime 2008. do danas narastao za 40 milijardi kuna, galopirajući rast nelikvidnosti, slom građevinskog sektora, 17.000 tvrtki koje su na rubu stečaja…

Guverner je zbog toga još jednom poslao upozorenje Vladi da, ako se ne trgne i ne krene u reforme, onda nam nema druge nego u pomoć zvati famozni Međunarodni monetarni fond (MMF). Još je to 'začinio' prognozom da će BDP u ovoj godini pasti za dva posto što je za velikih 0,4 posto više od Vladinih projekcija.

Hoće li to konačno natjerati premijerku Jadranku Kosor i njezine HDZ-ovske i HSS-ovske ministre da se trgnu?

'Jasno je da se nikakve reforme neće provoditi. To može svatko zaključiti ako se potrudi proučiti brojke u Smjernicama ekonomske i fiskalne politike 2011-13. na temelju kojih će se raditi proračun za 2011. Uostalom, to je jasno i bez čitanja Smjernica, jer Vlada od samog početka odustaje od svake mjere svog ekonomskog programa čim se bilo koja interesna skupina dovoljno glasno pobuni', jasna je Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije.

Za nju nema spora da ako Vlada nastavi s politikom nečinjenja potreban nam je novi stand-by aranžman s MMF-om.

'MMF nije više onako krut kao što je nekada bio. Prilagođava se i političkim i ekonomskim okolnostima u zemljama u kojima je prisutan, ali ako bi barem donekle utjecao na smanjivanje javne potrošnje, njegov bi dolazak trebali pozdraviti', poručuje Ott.

Da je Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, ministar financija, on bi MMF pozvao još prije dvije godine. On smatra da je već tada bilo jasno da ćemo doći u sadašnju situaciju, jer su 'reformski kapaciteti' društva niski. Proteklo razdoblje smo izgubili na priče oko proračuna i rebalansa, ali bez ikakvih snažnijeg smanjivanja javne potrošnje.

'Krajnje je vrijeme da nešto napravimo. Otežavajuća okolnost je to što je 2011. izborna godina. U zadnjem desetljeću nije bilo nikakvih smanjenja beneficija. Posljednje smanjivanje plaća i reformu mirovinskog sustava napravili smo uz pomoć MMF-a i Svjetske banke. Da smo prije dvije godine ušli u aranžman s MMF-om, kao što je napravila većina zemalja u okruženju, imali bismo manji rast javnog duga, to bi nas učinilo atraktivnijim za investitore, troškovi zaduživanja bi bili manji', kaže Šantić.

Na spomen MMF vladajući bi često govorili da nam on nije potreban, 'jer imamo dovoljno svoje pameti i znanja' da se izvučemo iz krize'. Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić smatra da se pokazalo da nemamo ni jednog niti drugog.

'Pokazalo se da nemamo ni snage ni pameti niti političke odlučnosti za promjene. Zbog toga nam treba MMF. Ali prije toga trebamo napraviti svoj koncept izlaska iz krize. Tek tada bismo trebali zatražiti njihovu potporu, što bi nam dalo prostora za reforme', ističe Jurčić dodajući kako Vladin Program gospodarskog opravka nije dobar temelj za pregovore s MMF-im, jer nema nijedne aktivnu mjeru kako povećati zaposlenost, proizvodnju i izvoz što jedino može zaustaviti 'slobodan pad' hrvatskog gospodarstva i države.