Dok njihovi 'obični' umirovljeni vršnjaci dane krate laganim šetnjama, ispunjavanjem križaljki i pričama iz mladosti, oni grade hotele, sklapaju unosne poslove i osvajaju nova tržišta. Riječ je o veteranima domaćeg biznisa od koji su neki zakoračili u osmo pa čak i deveto desetljeće života, ali većina ih još ne misli stati
Najstariji je aktivni predsjednik uprave neke velike hrvatske kompanije Anđelko Leko. Iako je napunio 82 godine, još je na čelu hotelske kompanije HUP Zagreb.
Leko je rođen u Donjim Mamićima pored Gruda. U Mostaru je završio ugostiteljsku školu, a s 26 godina, 1959. se doselio u Zagreb.
Od konobara do generalnog direktora
Svoj poslovni put započeo je kao konobar, da bi kraj bivše Jugoslavije dočekao kao generalni direktor HUP-a Zagreb. Prve dionice tvrtke kupio je na natječaju Fonda za privatizaciju u rujnu 1995., a kasnije je samo podebljavao svoj vlasnički udio.
Leko danas ima ukupno osam hotela u Zagrebu i Dubrovniku. Najmlađi je u toj ergeli luksuzni Sheraton Dubrovnik Riviera Hotel koji je pred otvaranjem (čeka se uporabna dozvola).
Vrijednost njegove imovine procijenjena je na 464 milijuna kuna što ga svrstava na sedmo mjesto najbogatijih poduzetnika na listi hrvatskog izdanja časopisa Forbes.
Iako se prošle godine pojavila informacija kako se Leko planira povući iz biznisa kad otvori dubrovački Sheraton, on to baš i ne planira tako skoro.
'Mislim da sam još koristan kompaniji. Povući ću se kad osjetim da sam smetnja. A tajna je moje dugovječnosti rad, rad i samo rad. Nisam išao na skijanje, tenis i zabave. Rad je održao moju vitalnost', objasnio je Leko koji se iznenadio kad smo mu rekli da je on najstariji predsjednik uprave neke velike tvrtke u Hrvatskoj.
Leko: Drk je stariji od mene
Naime on je uvjeren da je od njega stariji drugi doajen domaćeg biznisa - Varaždinac Dragutin Drk, predsjednik uprave Vindije. Međutim prema javno dostupnim podacima, Drk je četiri godine mlađi od Leke, odnosno u rujnu puni 78 godina.
Na čelu Vindije Drk je impresivnih 50 godina. Zaposlio se 1961. kao mladi mljekar u tadašnjoj Gradskoj mljekari Varaždin, a direktor je postao 1965. godine.
Slično kao i Leko, tijekom pretvorbe i privatizacije početkom 90-ih Drk je odijelo socijalističkog direktora zamijenio nešto modernijim odijelom najvećeg dioničara i predsjednika uprave. Danas je vlasnik 96 posto dionica Vindije. Tvrtka godišnje ima prihode veće od 2,5 milijarde kuna, a inače čitava grupacija (Koka, Vindon i dr.) je lani imala prihod veći od četiri milijarde kuna.
Drk je počekom devedesetih bio član HDZ-a, a od 1997. do 2000. zamjenik gradonačelnika Varaždina
Vindija redovito financira političke stranke. Prvo su najveći novčani darovi išli za HDZ (2008. 200 tisuća kuna), a kako se mijenjala politička situacija, Drk se sve više okretao SDP-u, kojem je 2013. donirao maksimalno dopuštenih 200 tisuća kuna.
Drka će nasljediti kćeri
Unatoč lijepim godinama, Drk se još ne planira povući. Za očekivati je da će ga naslijediti kćerke Dubravka Drk Mravlinčić (47) i Tamara Drk Vojnović (48) koje obje rade u očevoj kompaniji. I dok je izjavu od Anđelka Leke novinarima lako dobiti, Dragutin Drk je poznat kao vrlo samozatajan biznismen koji vrlo rijetko istupa u medijima.
Leko i Drk izuzeci su među svojom generacijom poduzetnika, jer se većina njih u starijoj dobi povlači iz uprava u nešto mirnije okruženje nadzornih odbora. Ali to ne znači i da su prepustili kormilo tvrtke drugima, barem sudeći prema nekim poznatijim imenima.
Tako Milan Artuković (81), Enver Moralić (80) i Murat Pašić (81) vode glavnu riječ iako nemaju upravljačke funkcije u svojim firmama.
Artuković je rodom iz sela Klobuk kod Ljubuškog. Ekonomist po struci, najprije je radio u Badelu, a u Franck dolazi 1973. kao komercijalni direktor. U fotelju generalnog direktora sjeda 1976., u kojoj je dočekao i nezavisnu Hrvatsku te prvi val privatizacije. Franck je preuzeo s grupom direktora 1992., da bi s vremenom postao njegov većinski vlasnik.
Franck je danas solidna tvrtka, ali pojedini dioničari i investitori Artukoviću zamjeraju konzervativan i netransparentan stil upravljanja zbog čega kompanija nije ostvarila sve svoje potencijale pogotovo na regionalnom tržištu.
'Ne znam što bih radio kada ne bih radio'
Neki su se ponadali kako će novi vjetrovi u Francku zapuhati kad je Artuković mjesto predsjednika uprave 2006. prepustio sinu Dubravku (53), međutim to se nije desilo.
Svojedobno na pitanje misli li se povući iz posla Artuković stariji odgovorio je: 'Iskreno, ne znam što bih radio kada ne bih radio. Nisam čovjek koji zna živjeti drukčiji život.'
Enver Moralić vlasnik je Kutjeva, a trenutačno je na poziciji zamjenika predsjednika nadzornog odbora. Rođen je u Kotor Varoši u BiH. Diplomirao je 1962. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu.
Sedam godina kasnije postao je šef predstavništva tvrtke Kemikalija u Frankfurtu iz kojeg je vodio poslove s bivšim SSSR-om i drugim zemljama komunističkog bloka. Nakon što je dobio otkaz, prema njegovoj priči jer se odbio vratiti u Zagreb, osnovao je privatnu tvrtku Kemokomplex i na trgovanju petrokemijskim proizvodima zaradio prvi milijun.
Prema pisanju medija Moralić je vlasnik nekoliko kemijskih tvornica, naftnog polja i tvornice plastike u Kazahstanu te rudnika nikla u Rusiji.
U Hrvatsku se vratio devedesetih. Nakon bezuspješnog pokušaja da kupi PIK Vrbovec, danas u vlasništvu Ivice Todorića, 1994. je kupio Božjakovinu, a 2003. postaje vlasnik poljoprivrednog kombinata Kutjevo.
U jednom intervjuu Moralić je izjavio kako jedino stopostotno povjerenje ima u najmlađeg sina Maxima (39), koji je završio Ekonomski fakultet u Frankfurtu i s njim je u poslu. Prije desetak godina je Kemokomplex u Njemačkoj završio u stečaju s dubiozama od nekoliko stotina milijuna eura iako se o tome u hrvatskim medijima ne može pronaći gotovo nikakav zapis a Moralić nikad o tome nije javno govorio.
Najveću domaću drvoprerađivačku tvrtku vodi 81-godišnji Pašić
Premda formalno nema funkciju u tvrtki, Murat Pašić (81) sa sinom Damirom (54) aktivno vodi trenutačno najveću drvoprerađivačku industriju u Hrvatskoj - Sherif grupu. On i sin imaju po 40 posto vlasništva tvrtke, a kćerka mu Dijana 20 posto.
Lani je Sherif grupa ostvarila prihod od 386 milijuna kuna, od čega na izvoz (većinom u Egipat) otpada 244 milijuna kuna, a dobit je bila 26,7 milijuna kuna.
Pašić ima odlične veze u Egiptu jer je 80-ih godina ondje bio zastupnik jugoslavenske drvne industrije. U Zagreb se vratio 1986, a 1990. otišao je u mirovinu i osnovao Sherif grupu.
Jedan je od najvitalnijih veteranima hrvatskog biznisa i Branko Roglić (71), vlasnik Orbico grupe, jednog od najvećih europskih distributera, čiji prihod premašuje milijardu eura. U posljednje vrijeme može se pohvaliti značajnim akvizicijama u regiji. Usto, Roglić je vrlo aktivan u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Iako je tportalu poručio da se još ne misli povlačiti, priznaje da operativno poslove sve više preuzimaju njegova tri sina.
Od ostalih doajena domaćeg biznisa koji se uspješno nose s godinama spomenut ćemo još Vinka Jurkovića (80), predsjednika uprave Auto Jurković; Krunoslava Čovića (79), čelnog čovjeka Chromos Agra; Zdravka Saršona (79), jednog od osnivača riječke farmaceutske tvrtke JGL u kojoj trenutačno vodi nadzorni odbor te akademika Jakšu Barbića (78), u javnosti najpoznatijeg kao oca Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.
Barbić je zamjenik predsjednika nadzornih odbora Zagrebačke banke i Coca-Cole, a na čelu je NO-a Vetropack Straže te je člana NO-a Ingre
Lista ne bi bila potpuna da se ne navede i bivši HDZ-ov premijer Franjo Gregurić (75). On je još aktivan u nadzornim odborima Genere (u vlasništvu odvjetnika Marijana Hanžekovića) te Elke
