'Prije nisam nikad bio slobodan. Zbog posla nisam imao vremena za obitelj. Sad se ženim za mjesec dana. I drago mi je da sam otišao ne iz Hrvatske, nego iz Europe', ističe Straga, s kojim smo razgovarali preko Facebooka.

Vozačku karijeru počeo je u vojsci, a nakon toga je vrlo brzo kao 19-godišnjak našao posao u Italiji.

'Porijeklom sam Talijan. Dosta je naših iz Slavonije, pogotovo iz okolice Pakraca i Lipika, gdje je najveći broj potomaka Talijana (op.a. krajem 19. st. doselili su se u Hrvatsku), otišlo u Italiju. Zbog svog porijekla brzo sam dobio papire. Prvu godinu sam vozio samo u Italiji, a onda narednih 19 godina u čitavoj Europi', govori Straga.

Nakon što su Poljska, Slovačka i Češka, a zatim i Bugarska, ušle u Europsku uniju velik broj talijanskih tvrtki otvorio je svoje podružnice u tim zemljama, privučene nižim poreznim opterećenjima.

'U Italiji je gazda za mene plaćao 730 eura za mirovinsko, zdravstveno i porez, a u Slovačkoj 150 eura. Na papirima bili smo prijavljeni u Slovačkoj, a tvrtka je i dalje fizički bila u Italiji. Plaća mi se gotovo prepolovila. Pukao sam, ostavio sve i vratio se u Hrvatsku. Nakon četiri mjeseca našao sam oglas da kanadske tvrtke traže vozače. Otišao sam na intervju u Zagreb i tako je sve krenulo. Proces je trajao pet mjeseci i koštalo me sve skupa 6000 kuna s liječničkim i ostalim papirima', kaže Straga.

U Kanadu je stigao s još 11 ljudi iz Hrvatske. Neki od njih, prisjeća se, nisu nikad ni vidjeli kamion, a kamoli ga vozili. Kako su oni upali u čitavu priču, još mu uvijek nije jasno.

'Svatko je morao imati 4500 kanadskih dolara (op.a. 1 kanadski dolar = 5,1 kuna). Tvrtka koja nas je angažirala tražila je da odemo u profesionalnu školu za vozače. Sa smještajem i, ako ste položili sve u roku od dva tjedna, to je koštalo 3600 kanadskih dolara. Neki su se vratili kući bez novca, a nekima su trebala četiri tjedna da sve polože, za što su platili 7000 dolara', kaže Straga.

On je sve prošao u roku i tri tjedna od dolaska u Kanadu, točnije u zapadnu pokrajinu Britansku Kolumbiju, počeo je raditi. Unaprijed je od firme dobio akontaciju od 1000 dolara.

'Počeo sam od najgoreg posla, ručnog istovarivanja kontejnera u velikim trgovačkim centrima. Nakon tjedan dana sam poludio i rekao da to neću više raditi. Doveli su me za vožnju dugih tura, a ne za istovarivanje kamiona. Tri dana su me držali doma, a onda sam dobio svoj kamion i međuprovincijske ture. Mnogo ljudi to nije uspjelo, a ja sam imao volje, iskustva i pokazao sam im da me ne mogu gaziti', prisjeća se Straga.

Plaća mu je u počecima iznosila od 3400 do 4000 kanadskih dolara (od 17.300 do 20.000 kuna). Najamnina za stanove se kreće od 700 do 1200 dolara, a za hranu mjesečno tročlana obitelj potroši od 400 do 600 dolara. Grijanje je uključeno u stanarinu dok struja mjesečno košta od 60 do 90 dolara. Pristojan automobil može se kupiti za nekih 600 dolara.

'Sve ovo govorim za pokrajinu Albertu, u kojoj sada živim. Čovjek, ako malo pazi, sigurno u početku može uštedjeti 1000 dolara mjesečno. Sada mi je plaća veća, ali i više trošim. Život nije samo posao i štednja', ističe Straga.

Alberta je naftom najbogatija kanadska pokrajina. Gotovo sve količine koje su se izvozile išle su u susjedni SAD. Kako su Amerikanci podigli domaću proizvodnju, to se nepovoljno odrazilo na kanadsku naftnu industriju.

'Alberta je u recesiji kakvu nitko ne pamti. Oko 150.000 Kanađana je izgubilo posao i ta brojka samo raste. Ljudi ostaju bez kuća i automobila. Ali i dalje je velika potražnja za stranim radnicima. Morate znati da ćete u početku malo raditi. To može i dulje potrajati, ovisno o pojedincu i njegovoj snalažljivosti. Morate pokazati da imate želju i volju za poslom. Mnogo je ljudi isplivalo i dobro živi. Opet, velik broj njih se razočarao, ali ja živim bolje i kvalitetnije nego u Italiji i Hrvatskoj', zaključuje svoju priču Straga.