Šimićeva tvrtka godišnje proizvede oko 40.000 panela koje izvozi u 27 zemalja, uz ostalo, Rusiju, SAD i Kanadu. Više od 70 posto proizvodnje proda se u inozemstvu. Zapošljava oko 130 radnika, većinom mladih. Godišnji prihodi veći su mu od 45 milijuna kuna, a sve to prati višemilijunska dobit koju redovno reinvestira u kupovinu novih strojeva i tehnologija.

Iz rova u poduzetničke vode

U poduzetničke vode bacio se krajem 1992, nedugo nakon što je izišao iz rovova gdje je kao dragovoljac branio rodni grad. Prije rata radio je kao voditelj maloprodaje u Dilj industriji građevinskog materijala, a po struci je inženjer finalne obrade drveta.

'Kad je na linije razgraničenja došao UNPROFOR i kad su prestali veći sukobi, mislio sam da više mogu pomoći na drugačiji način nego primati vojnu plaću ni za što. Prvo sam krenuo s proizvodnjom lamperije i brodskog poda, a zatim i parketa. S PVC-om sam se prvi put susreo 1999. i tad sam shvatio da je to materijal budućnosti', priča Šimić.

Njegovo predviđanje pokazalo se više nego točnim. Na tržištu građevinske stolarije (prozori i vrata) danas premoćno prevladava PVC s više od 70 posto udjela. Ostatak stolarije radi se od aluminija, 20-ak posto tržišta, dok manje od deset posto su prozori i vrata od drveta.

'Nisam se htio upuštati u tržišnu utakmicu s proizvođačima PVC stolarije, već sam se okrenuo proizvodu koji oni trebaju, a to su dekorativni paneli. Prvi smo u ovom dijelu Europe krenuli s tom proizvodnjom. U tom trenutku tržište od Slovenije do Grčke bilo je u rukama engleskih proizvođača panela. Uspjeli smo ih istisnuti u roku tri - četiri godine. Nisu nam mogli konkurirati cijenom jer su imali povećani trošak transporta i dostave', objašnjava Šimić.

Gospodarska kriza otvorila mu vrata zapadne Europe

Prije pet godina uz PVC panele krenuo je i s proizvodnjom aluminijskih panela koje većinom plasira na tržište zapadne Europe. Tamo se uspio probiti u vrijeme gospodarske krize 2006. - 2007 godine, koja je tad, prije Hrvatske, drmala zemljama poput Njemačke i Austrije

'Zbog recesije njihovi proizvođači stolarije rezali su troškove pa su tako gledali da što jeftinije prođu i prilikom kupovine panela. Tad su prvi put njemačke i austrijske tvrtke bile spremne kupiti proizvod iz istočne Europe i ugraditi ga na svoja vrata jer smo bili cjenovno prihvatljiviji od njihovih proizvođača', kaže Šimić.

Nakon što ih je osvojio cijenom, vinkovački poduzetnik dokazao se zapadnjacima i kvalitetom. Šimić ističe kako sva Grad - Exportova tehnologija, strojevi i repromaterijal, dolaze iz Njemačke, što garantira da se njegovi dekorativni paneli u svemu mogu mjeriti s konkurencijom na Zapadu.

Ali uz sve to, Šimić nešto drugo ističe kao presudno za snažnu ekspanziju koju je Grad - Export imao zadnjih godina.

Novi juriš Šimića na Europu

'Sigurno u svemu tome ne bi uspio da mi se nisu pridružili sinovi Mario i Alen. Oni su se uključili u rad tvrtke prije pet godina. Moj šogor Ivo Matijević je šef proizvodnje. Prije godinu dana pridružila nam se i kći Matea. A željno iščekujemo i najmlađeg Ivana koji je treća godina ekonomije. Mislim da bez tog obiteljskog okruženja ne bih uspio. Uostalom, zapadno gospodarstvo počiva na ovakvim obiteljskim tvrtkama srednje veličine', kaže Šimić.

Mario (28) i Alen (27) najveći su 'krivci' što su Šimići krenuli u još jedan juriš na zapadna tržišta s novim brendom - Eutherm. Riječ je o njihovoj tvrtki koja proizvodi gotova aluminijska ulazna vrata, ali s naglaskom na ekskluzivnost. Cijena im se kreće od 1.500 do čak 10.000 eura i prije svega su namijenjena za one dubljeg džepa.

Naravno, paneli za ta luksuzna vrata proizvode se u Grad - Exportu, što im je, ističe Šimić, velika prednost pred konkurencijom.

'Na tom tržištu je presudno da imate kvalitetnog dobavljača panela od aluminija. A mi smo to sami sebi. Uz to koristimo aluminijske profile od najpoznatijeg svjetskog proizvođača, njemačke tvrtke Schüco. U ovoj godini krenuli smo s izvozom i već smo sad postali dosta značajan igrač u tom segmentu', ističe Šimić.

Traži mlade ljude voljne učiti i raditi

Grad - Export, ovisno o potrebi, zapošljava od 130 do 150 ljudi. Uskoro će se otvoriti 20-ak novih stalnih radnih mjesta kad se dovrši nova hala u kojoj će biti smještena moderna linija za plastificiranje aluminija vrijedna milijun eura.

'Kad tražimo nove zaposlenike, najvažnije je da imaju volju za učenjem i da znaju raditi na računalima. Čak nije važno koje su struke. Unutar tvrtke radimo testiranja i prekvalifikaciju. U zadnjih šest mjeseci doveli smo 30 mladića. Od njih je deset pokazalo određeno znanje i želju da se educiraju i rade', kaže Šimić dodajući kako je prosječna plaća u tvrtki 4.900 kuna.

Njegov savjet za sve nezaposlene mlade ljude je da odbace strah i svakako pokušaju pokrenuti vlastiti biznis.

'Trebaju iskoristi sve što im se sad pruža. Poticajne mjere od strane države i fondove EU za mlade poduzetnike. Današnja moderna tehnologija i internet daju vam sve mogućnosti. Nemaju što izgubiti, jer ako i ne uspiju vratit će se samo tamo otkud su i krenuli, a to je zavod za zapošljavanje. Od njih deset jedan će uspjeti, treba samo vjerovati da su oni taj jedan', kaže Šimić.