Kada je prije nekoliko godina Emil Tedeschi krenuo u preuzimački pohod, glavna meta mu je bila Podravka. U Koprivnici su s podsmijehom dočekali namjeru da tada omalena privatna kompanija preuzme podravskog prehrambenog diva. Međutim, nakon što mu je politika pokazala crveno svjetlo, otišao je u susjedstvo i 2010. kupio Drogu Kolinsku.

Zahvaljujući dobro osmišljenoj strategiji i menadžerskim sposobnostima Atlantic je u samo nekoliko godina preskočio Podravku i postao najveća prehrambena grupacija u Hrvatskoj nakon Agrokora. Dok je Tedeschi velikim koracima napredovao, Podravka je stagnirala opterećena lošim upravljanjem, političkim patronatom i gubicima prouzročenima aferom Spice.

Atlanticov uzlet i Podravkin povratak iz pepela

Danas je Atlantic uspješna kompanija snažno prisutna u regiji i zapadnoj Europi s prepoznatljivim brendovima (Barcafe, Argeta, Cedevita, Cocta, Multipower) i visokim standardom u korporativnom upravljanju. Slabe strane Tedeschijeve kompanije relativno su visoka zaduženost i ograničene mogućnosti širenja.

Nakon dugotrajne stagnacije, Podravka je pod vodstvom Zvonimira Mršića napravila neke pozitivne pomake. Ugasila je dio neprofitabilnih proizvodnji, smanjila višak zaposlenih i ojačala glavne brendove, zadržavajući nisku razinu zaduženosti. Također, uspješno je realizirala akviziciju slovenskog Žita, premda analitičari dvoje o isplativosti te transakcije.

U Mršićevoj eri Podravka se po pokazateljima uspješnosti poslovanja približila Atlanticu što se pozitivno odrazilo i na tržišnu vrijednost kompanije. Tako je u zadnjih godinu dana cijena Podravkine dionice porasla za 12 posto dok je Atlanticova u istom razdoblju izgubila na vrijednosti oko devet posto.

Nakon Atlanticova brzog uzleta i Podravkina povratka iz pepela, obje se kompanije nalaze pred novim izazovima. Tedeschijeva tvrtka pogođena je snažnim padom prodaje na nekad perspektivnom ruskom tržištu i prekidom suradnje s najvećim kupcem privatne robne marke u segmentu sportske prehrane (Herbalife). Podravka pak stagnira na glavnim prodajnim tržištima (Adria, Europa), a poslovanje je još uvijek opterećeno neprofitabilnim segmentima (mesni program, napici).

Spomenuti problemi i sve jača konkurencija negativno su utjecali na aktualne poslovne rezultate. Tako je Podravka (bez utjecaja akvizicije Žita) u prvom polugodištu ove godine povećala prodaju tek za 1,2 posto, uz pad operativne marže sa 11,3 na 11,2 posto, a Atlanticu je prodaja pala za 3,3 posto, a marža je skliznula sa 11,0 na 10,6 posto.

Zašto je spajanje poželjno?

Svjesni postojećih problema, mirovinci procjenjuju da bi Podravka i Atlantic zajednički imali puno veće šanse za proboj na globalnom tržištu. S tim se slaže i ekonomski analitičar Damir Novotny, koji smatra da bi spajanje ovih dviju kompanija moglo donijeti značajne sinergijske efekte.

Ističe da je pozitivno to što se proizvodni programi Atlantica i Podravke ne preklapaju. Podravka jaka u dodacima jelima, dječjoj hrani i farmaceutici, a Atlantic u kavi, pićima, delikatesnim namazima i sportskoj prehrani. Stoga bi objedinjena kompanija imala širi asortiman kvalitetnih proizvoda.

Pritom, Novotny ističe da je Atlantic dosad pokazao znatno veće umijeće u pozicioniranju svojih brendova i širenju, osobito na zahtjevnom zapadnoeuropskom tržištu.

Da bi pobijedile konkurenciju na inozemnim tržištima, obje kompanije moraju ulagati velika sredstva u marketing, a zajedničkim snagama bi svakako postigle jači izvozni potencijal. 'Atlantic ima razvijenu distribuciju u zapadnoj Europi,a Podravka je snažno prisutna u Istočnoj Europi', ističe Novotny.

Također, objedinjena kompanija imala bi znatno veću mogućnost širenja kroz akvizicije. 'Tako spojena kompanije bila bi nisko zadužena i imala bi velike šanse na međunarodnom tržištu kapitala', uvjeren je Novotny.

Glavne prepreke i kako ih zaobići

Kada je riječ o upravljanju, Novotny favorizira Tedeschijevu pristup te smatra da bi se korporativno upravljanje Atlantica moglo dobro odraziti na upravljačku strukturu u Podravci.

S druge stane, nema baš dobro mišljenje o potencijalima Podravkina menadžerskog tima na čelu sa Zvonimirom Mršićem. 'Zbog dvojbenog preuzimanja slovenskog Žita i dugoročne stagnacije kompanije, Podravkina uprava je izgubila vjerodostojnost i ne vjerujem da može upravljati novim poduzećem', uvjeren je Novotny.

U realizaciji ideje spajanje mirovincima je glavna prepreka negativan stav postojeće uprave Podravke i još uvijek jaki politički utjecaji u koprivničkoj tvrtki. Kočnica bi mogla biti i činjenica da bi se u slučaju spajanja Emil Tedeschi trebao odreći većinskog vlasničkog udjela.

Tedeschi fleksibilniji

Novotny smatra da gubitak vlasničke pozicije za Tedeschija nije problem. 'Vjerujem da se u novoj vlasničkoj strukturi ne bi bitno promijenila njegova pozicija u kompaniji s obzirom na to da međunarodni investitori imaju povjerenje u njegove menadžerske sposobnosti', pojašnjava Novotny.

Ako dođe do približavanja dviju strana trebat će dogovoriti i model spajanja. Novotny smatra da je najizglednija jedna od dviju opcija – ili Atlanticovo preuzimanje Podravke uz isplatu postojećih dioničara Podravke ili spajanje kompanija uz izdavanje novih dionica. U tom slučaju prethodno treba procijeniti vrijednost postojećih kompanija i odrediti omjer zamjene dionica.