'Sramio bih se kad bih u krizi prihvatio državni novac.' Tako je u listopadu 2008. govorio stanoviti Josef Ackermann, tadašnji šef Uprave najveće njemačke banke. I to u jeku velike financijske krize koja je potresala cijeli svijet, a posebno banke.

Danas znamo da ta pomoć Deutsche Banku i nije bila potrebna. Ta je banka tada zarađivala jako dobro, i to uz pomoć velikih trikova u poslovanju. Deutsche Bank (DB) se sve do danas mora nositi s posljedicama tih trikova, kamuflaža i varki. Banka je bila (ili je još) upletena u oko 7.800 pravnih sporova u cijelom svijetu. Morala je platiti kazne ili odštete u milijunskim, pa i milijardskim iznosima. To je novac koji bi bio potreban da se jedinu njemačku financijsku instituciju s međunarodnom reputacijom sada pripremi za – budućnost, piše Deutsche Welle

Uskoro 'smeće'

Zapravo ovo s renomeom više i nije točno. Cijena dionica je od 2009. pala za čak 90 posto i trenutno vrijedi oko 10 eura, što je najmanje u povijesti. Prema podacima analitičara CM Equityja, cijena se tijekom godine dana kretala u rasponu od 12,40 do 30,82 dolara. Tehnička analiza ukazuje na padajući srednjoročni i dugoročni trend dok je kratkoročni trend horizontalan.

U globalnoj usporedbi Deutsche Bank time zauzima tek 78. mjesto, nalazi se u društvu banaka iz Malezije i Brazila. Dionice Deutsche Banka su nedavno izbačene iz burzovnog indeksa Euro Stoxx 50, zbog pada vrijednosti. Deutsche Bank danas je zapravo povoljna prilika za kupnju, ali ga nitko ne želi kupiti. Jer se u bilancama skrivaju obveznice i druge vrijednosnice ukupne vrijednosti od 1,7 bilijuna eura.

Teško je i zamisliti što bi se dogodilo da ova banka kolabira. Posljedica bi bila nova svjetska financijska kriza. Deutsche Bank je dio globalnog financijskog sustava. I to visokorizični dio, koji je Međunarodni monetarnu fond svojedobno nazvao 'najvećom prijetnjom' za taj isti sustav. DB je na listi 30 banaka koje su relevantne za opstanak cijelog sustava, to su dakle instituti koji bi u slučaju vlastitog posrtanja mogli prouzročiti i pad cijelog sustava poput kule od karata. Kako onda da investitori ulažu u DB?

Osveta za Apple?

Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da još nisu doista riješeni veliki problemi iz prošlosti. Tu su još uvijek nerazjašnjene optužbe o pranju novca u Rusiji. Tu se potencijalno radi o milijardskim kaznama. A na stolu je i 14 milijardi dolara 'težak' zahtjev američkog Ministarstva pravosuđa za plaćanjem odštete, tu se radi o grijesima još od prije izbijanja financijske krize.

Može se špekulirati je li tih 14 milijardi 'osveta' za europske zahtjeve upućenu Appleu za plaćanje poreza – otprilike u istom iznosu. Naime, upravo su Amerikanci hipotekarnim kreditima najprije napuhali ogromni mjehur od sapunice. Onda su rizike upakirali u zgodan omot i 'uvalili' ih inozemnim bankama, koje ga doduše nisu morale kupovati. I sad na scenu stupaju Amerikanci i naplaćuju odštetu. I to kod domaćih i kod inozemnih banaka.

Lažna obećanja

Bez obzira na to što je tu sve istina i koliko će DB na koncu doista morati platiti Amerikancima, činjenica je da 14 milijardi dolara Deutsche Banke ne bi mogao platiti. Investitorima se ne sviđa ideja povećanja temeljnog kapitala, odnosno emisije novih dionica, jer bi u tom slučaju njihova vrijednost dodatno pala, a i upitno je tko bi uopće htio kupiti dionice te banke?

Tako cijeli ovaj miks okolnosti dovodi do toga da se odjednom opet počinje pričati o državnoj pomoći. Naravno da su se obje strane, i DB i Savezna vlada hitno potrudile demantirate te glasine i označiti ih špekulacijama. Ali stvar nije tako jednostavna: naravno da se banka može odvojiti od svog investicijskog poslovanja, čime bi se moglo izvući nešto novca. No sigurno je da ako se Deutsche Bank doista nađe u velikim problemima, banku će na kraju morati spašavati porezni obveznici. I to bez obzira na ono što su brojne vlade, a prije svih Angela Merkel, nekoć obećale da porezni obveznici nikada više neće morati spašavati neku banku.