Političari često zazivaju povratak Ine pod okrilje države, iako još nije jasno hoće li i kome će Mađari prodati pola Ine. Ekonomisti  smatraju da je najbolje sve prepustiti tržištu, o čemu je tportal već pisao, sindikati se bore za svako radno mjesto, a na Vladi Andreja Plenkovića je da se pozabavi s ovim problemom.

Ina i konverzija kredita u švicarskim francima, tj. pregovori s bankama, dva su najveća izazova za novu vladu na kojima će ona opstati ili pasti.

Za Predraga Sekulića, koordinatora Stožera za obranu rafinerije Sisak i očuvanje radnih mjesta, najava da će MOL prodavati udio u Ini nije nikakvo iznenađenje jer politička situacija u Hrvatskoj Mađarima ne ide na ruku. Iz nove Vlade, barem prema pisanju medija, izostavljeni su svi koji imaju ikakve veze s MOL-om.

'Pretpostavljaju da neće imati svojeg igrača u Vladi. To je očekivana reakcija o kojoj se u kuloarima već dugo priča. Vlada ima instrumente, sve političke stranke u Saboru moraju postići konsenzus i vratiti Inu u Hrvatske ruke', rekao je Sekulić tportalu.

Ina će tražiti novog strateškog partnera

On vjeruje da će u budućnosti Ina morati potražiti novog strateškog partnera: 'Ako MOL ostane u Ini, on će je posve uništiti. Od 2009. godine, Ina je izgubila šest tisuća radnih mjesta. Nastavi li se to, u Ini će ostati manje od tisuću radnika – sve će izdvojiti i odbaciti što im ne treba.'

Sekulić i strahuje da bi dobar dio Hrvatske mogao ostati bez benzinskih postaja – crpke u 'pasivnim krajevima' ili primjerice na otocima, MOL-u nisu zanimljive.

'Sindikat će se boriti da se Inina maloprodaja vrati u Inu. Znamo da je raznim dogovorima maloprodaja izdvojena iz Ine, a iako je ona u stopostotnom vlasništvu tvrtke, postoji strah da se uplete nekakav Todorić ili netko sa strane i da pritom opet stradaju i radnici i radnička prava i postaje', rekao je Sekulić.

Što se sisačke rafinerije tiče, dodao je da je u startu s MOL-om potpisan ugovor o modernizaciji rafinerija u Sisku i Rijeci. No Mađari su u međuvremenu modernizirali svoje rafinerije, zbog čega bi u pregovorima s njima trebalo igrati na kartu potpisanih ugovora, koji su u ovom trenutku joker u Vladinu špilu.

'Oni će ići i na zatvaranje Rijeke. Naprosto im nije potrebna, pretvorili bi nas u malo skladište za istovar i pretovar robe. Rafinerija Sisak posluje pozitivno i s dobrom dobiti. Sve naftne kompanije zarađuju na rafinerijama dok su na tržištu niske cijene. Tako zarađuje i MOL, jedino Ina ne zarađuje. Niti je Sisak kupio naftu niti Rijeka radi punim kapacitetom', rekao je Sekulić.

Zašto MOL ne plaća punu koncesiju?

U vremenima kada su cijene nafte na globalnim tržištima niske, naftne kompanije kupuju veće količine sirovina za preradu i podižu marže u rafinerijskom biznisu, koji u vremenima skupe nafte ostvaruje manje zarade.

Prema riječima Goranka Fižulića, najveći hrvatski propust je što MOL-u ne naplaćuje klasične koncesijske naknade za vađenja nafte i plina, čime su naša rudna bogatstva zapravo poklonjena Mađarima.

'To je posljedica pregovora u kojima je rečeno - mi ćemo vama pokloniti naftu i plin, a vi ćete modernizirati rafinerije. To je potpuna besmislica, ti ugovori su izvan svih svjetskih standarda, Hrvatska je izgubila milijarde i još će izgubiti. Imamo tri i pol milijarde dolara dokazanih rezervi nafte i plina', rekao je Fižulić za tportal.

Fižulić smatra da bi MOL udio u Ini trebao prodati na tržištu, no ključno je da se promjene odnosi u ugovorima i da krene naplata koncesije:

'Nije problem u upravljačkim pravima. U Europi je u posljednje tri godine zatvoreno devet rafinerija. To su tržišni odnosi, pitanje potrebe za postrojenjem i profitabilnosti. Država se ne može ponašati neracionalno, ali da je naplatila koncesije, imala bi novca za modernizaciju sisačke i riječke rafinerije. Rafinerijski biznis nije problem jer imamo rudno bogatstvo, a mi ga dijelimo zabadava.'