'Sa svojom djecom održat ću 15. prosinca u New Yorku veliku konferenciju za tisak kako bih raspravio činjenicu da ću u potpunosti napustiti svoj biznis', dio je poruke koju je na društvenoj mreži Twitter objavio izabrani američki predsjednik Donald Trump ove srijede. Poruka je magloviti odgovor na sve glasnije kritike o mogućem sukobu interesa koji lebdi nad Trumpovim predsjedničkim mandatom, a koje se javljaju i u obliku upozorenja o mogućoj ustavnoj krizi.

U nastavku svojeg kratkog obraćanja javnosti Trump je dodao kako 'zakonski to nije dužan napraviti', no da kao predsjednik osjeća da je važno da se vidi da sa svojim poslovima 'ni na koji način nije u sukobu interesa'. Dodao je i da se već pripremaju dokumenti koji će ga u potpunosti maknuti iz njegovih poslovnih aktivnosti.

Iako su se još i prije američkih izbora postavljala pitanja o mogućem sukobu interesa koji bi imao Donald Trump s obzirom na svoje poslovno carstvo i predsjedničku poziciju, s njegovom pobjedom na izborima i približavanjem inauguracije 20. siječnja taj problem postaje sve značajniji. Poruka koju je sredinom ovog tjedna kontroverzni milijarder i skori američki predsjednik uputio javnosti, nije donijela razjašnjenje problema na koje upozorava sve više američkih pravnih stručnjaka.

O čemu se radi? Tijekom kampanje Trump je pitanja o mogućem sukobu interesa uglavnom zanemarivao i tek je u nekoliko navrata rekao da će, postane li predsjednik, upravljanje svojim poslovnim carstvom prepustiti svojoj djeci – Ivanki, Donaldu Junioru i Ericu Trumpu. Najava da će za desetak dana upravo sa svojom djecom održati konferenciju za tisak, nije donijela neku novu informaciju o tome što će se stvarno desiti s Trumpovim kompanijama. Ako je slutiti prema ranijim izjavama, Trump i dalje ostaje pri odluci da upravljanje poslovnim carstvom prepusti svojoj djeci.

Problem na koji upućuju pravni stručnjaci u Americi jest da takvo rješenje nije ni dovoljno niti prihvatljivo. Trump je u pravu kad tvrdi da zakonski nije dužan prepustiti svoj biznis drugima. U američkom pravnom sustavu, predsjednik i potpredsjednik su iznimke od vrlo strogih pravila o sukobu interesa koja se primjenjuju na dužnosnike u izvršnoj vlasti. No uz zakone koji diktiraju pravila oko sukoba interesa za vladine dužnosnike, postoje i ustavne odredbe koje zabranjuju predsjedniku bilo kakva primanja od stranih država i/ili njihovih vladara.

Dosadašnja praksa svih predsjednika bila je ili upravljanje vlastitom imovinom na takav način da svojim odlukama nisu mogli utjecati na njenu vrijednost, ili prebacivanje imovine u tzv. blind trust. Riječ je o posebnoj vrsti zaklade koju vodi odvjetničko društvo s kojim predsjednik (ili neki drugi dužnosnik) nema nikakve veze i koje istovremeno nema nikakvih drugih interesa u vezi imovine pod upravljanjem.

Stručnjaci komentiraju kako bi jedino potpuna rasprodaja vlasništva u Trumpovim kompanijama i prebacivanje tako stečene imovine u zakladu, mogli dovesti do kakve-takve sigurnosti u pitanjima mogućih, ali i skrivenih sukoba interesa kad je u pitanju budući američki predsjednik. Upozoravaju da samo prebacivanje upravljanja i/ili vlasništva imovine na djecu neće riješiti nikakve probleme jer će Trump ionako biti u kontaktu sa svojom djecom, a i poznati su im projekti koje njegove kompanije razvijaju. Mediji su već upozoravali i na činjenicu da su Trumpova djeca dio njegova prijelaznog tima i da su sudjelovala u nekim savjetovanjima Trumpa sa stranim državnicima.

Dodatna upozorenja kako bi neriješena sudbina i potencijalni sukobi interesa koji bi proizašli iz Trumpovog poslovnog carstva i njegovih poslovnih interesa, mogli dovesti do ustavne krize, nisu bezazlena. Američki izborni sustav funkcionira tako da predsjednika ne biraju izravno građani, nego tzv. elektori, kojih trenutno ima 538. Kako je broj elektora iz pojedine savezne države proporcionalan broju stanovnika, to i elektorski glasovi najčešće odražavaju odnose koji su utvrđeni na izborima. U prošlosti, čak i kad pojedini elektor ne bi poštivao volju glasača, njih je uvijek bilo dovoljno malo da nisu mogli utjecati na konačni izbor.

No u Trumpovu slučaju spominje se da bi elektori, na kojima leži konačna odgovornost o tome tko će postati predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, mogli imati velikih problema upravo zbog mogućih sukoba interesa kontroverznog milijardera. Elektorsko glasanje zakazano je za 19. prosinca, četiri dana nakon konferencije za tisak na kojoj bi Trump trebao otkriti što namjerava sa svojim bogatstvom i kako će odgovoriti na pitanja o mogućem sukobu interesa.

Kako je već spomenuto, Trumpu već i čisto legalno problem predstavljaju moguća primanja od stranih država i vladara. Neki od navedenih primjera su, recimo, boravak stranih delegacija u Trumpovim hotelima, krediti koje Trumpovim kompanijama odobravaju banke u stranom državnom vlasništvu, najamnine koje strane države ili njihove kompanije plaćaju u nekretninama pod Trumpovim vlasništvom ili upravljanjem.

Neki stručnjaci kažu da postoji teoretska mogućnost da bi Trumpovi pravnici mogli donijeti tehničko rješenje u kojem bi svi prihodi pristigli od drugih država ili njihovih vladara, odlazili u posebno formiranu tvrtku koja bi bila u vlasništvu Trumpove djece. Iako bi takva solucija mogla zadovoljiti elektore, sumnja u mogući sukob interesa i dalje bi ostajala visjeti nad Trumpovom vladom.

Istrage američkih medija u međuvremenu su otkrile potencijalne sukobe interesa u nekoliko slučajeva u SAD-u i barem dvadeset zemalja svijeta. Jedan od onih koji su najbrže prepoznati je Trumpov hotel u Washingtonu. Uz to što u njemu borave strane delegacije i dužnosnici, pri čemu novac koji oni plaćaju za smještaj ide poprilično očigledno u Trumpov džep, sukob interesa postoji i s druge strane. Sam hotel je smješten u staroj zgradi tamošnje pošte. Ta zgrada je u vlasništvu državne agencije kojoj će Trump uskoro biti u poziciji birati čelnike. Dakle, Trump će birati šefove agencije koja iznajmljuje prostor njegovu hotelu.

Poznati list Washington Post izbrojao je barem 111 Trumpovih kompanija koje posluju u 18 država Južne Amerike, Azije i Bliskog istoka. Najveći broj ih je u Indiji, a slijede Ujedinjeni Arapski Emirati, Kanada, Kina, Indonezija, Panama te Saudijska Arabija. Jasno je da čak i kad bi Trump u potpunosti prebacio kompletno vlasništvo i upravljanje svojim carstvom na djecu, još uvijek bi bio svjestan vlasništva i interesa u pojedinim državama, što bi moglo utjecati na vanjsku politiku SAD-a.

I u ovom kratkom razdoblju već su na površinu isplivali problemi. Nedugo nakon izbora Trump se sastao sa svojim poslovnim partnerima iz Indije gdje oni grade nebodere koji bi trebali nositi Trumpovo ime; na sastanku s britanskim političarima koji zagovaraju izlazak Britanije iz Europske unije Trump se zalagao da se oni usprotive vjetroelektranama jer smatra da će one narušiti pogled iz njegovog golf igrališta u Škotskoj, a filipinske vlasti već su najavile da će za idućeg ambasadora u Washingtonu predložiti jednog Trumpova poslovnog partnera iz te zemlje.

Uz sve to, u Turskoj postoje dva Trump nebodera, tijekom kampanje Trump je registrirao čak osam novih kompanija u Saudijskoj Arabiji, a u izgradnji je i hotel pod njegovim imenom u glavnom gradu Azerbajdžana. Prema nekim informacijama, Trumpovi nekretninski projekti u Gruziji i Argentini koji su godinama čekali dozvole za gradnju, nakon američkih izbora začuđujuće su ubrzani.

Donald Trump je i tijekom kampanje i nakon nje jasno pokazao stav da nije svjestan, ili ga nije briga, mogućih implikacija sukoba interesa koje bi mogao imati kao predsjednik SAD-a i vlasnik poslovnog carstva, ili njegov patrijarh. U nekim izjavama je tvrdio da su američki birači, glasajući za njega, potencijalne sukobe interesa već uvažili i da su ga izabrali unatoč tome. Kao političar-biznismen koji je bahato i agresivno vodio svoju kampanju, Trump, čini se, ne namjerava svoj stil mijenjati ni sada. No zbog takvog nastupa mogao bi udariti glavom u zid američkih institucija kojima je posao osigurati interese države, a ne njenog predsjednika.