Od 27 milijardi kuna duga, oko 18,5 milijardi kuna odnosi se na tri obveznice – dvije kunske i jednu međunarodnu izdanu u dolarima. Preostalih osam i pol milijardi kuna otići će na povrat kredita bankama, domaćim i stranim, te međunarodnim kreditnim kućama poput Europske investicijske banke.

Iznos od 27 milijardi kuna prosječnom građaninu teško je shvatljiv. Jasno je da se govori o dosta novca, no za bolje razumijevanje treba ga prevesti u konkretne projekte. Na primjer, ako kilometar autoceste košta 45 milijuna kuna, za 27 milijardi može se napraviti 600 kilometara autoceste. Vrlo popularna kvazivaluta u Hrvatskoj je i vrtić: Ako vrtić s izgradnjom i opremanjem košta 20 milijuna kuna, za 27 milijardi kuna može ih se napraviti 1350. Ne treba zaboraviti i izračune po glavi – svaki Hrvat bi ove godine trebao dati 6750 kuna kako bi se skupilo 27 milijardi.

Iduće je pitanje - tko je natukao toliki dug u jednoj godini? Odgovor nije jednostavan, ali za njega su podjednako zaslužni Ivo Sanader i Jadranka Kosor te Zoran Milanović. Oni su bili na čelu vlada koje su se zaduživale obveznicama.

Krajem veljače 2007. na čelu države bio je Sanader koji je, uz ministra financija Ivana Šukera, izdao kunsku obveznicu od 5,5 milijardi kuna uz 4,75 posto kamata. Nešto skuplje se tri godine kasnije zadužila Kosor – posudila je četiri milijarde kuna uz 6,75 posto kamate. Zaključno, Milanović i njegov ministar financija Slavko Linić 2012. izdali su obveznicu tešku milijardu i pol dolara (ili devet milijardi kuna) uz kupon od 6,25 posto.

Sve će te obveznice novim dugom ove godine zamijeniti Andrej Plenković i desna mu ruka Zdravko Marić. Naravno, oko 18,5 milijardi kuna tražit će na domaćem i stranom tržištu, a sreća je njihova što su hrvatske, europske i američke banke toliko nakrcane gotovinom da će nova zaduženja sigurno biti povoljnija u odnosu na stara, unatoč nepovoljnom kreditnom rejtingu zemlje.

Kada su u pitanju krediti u iznosu od 8,5 milijardi kuna, njihova je slika šarolika i nema te namjene na koju nisu trošeni. Tu spadaju krediti za pomoć raznim poduzećima, poput brodogradilišta ili za Hrvatske željeznice, krediti sveučilištima, krediti za raznu opremu i modernizaciju. Lista je poduža, a u cijelosti ju je moguće pogledati OVDJE.

Koliko će postotaka biti niže kamate na obveznice i kredite, ekonomisti ne žele prognozirati jer se, ponavljamo, ne zna hoće li većina duga biti refinancirana u zemlji ili u inozemstvu.

Glavni ekonomist Erste Banke, Alen Kovač sugerira da bi se jedna obveznica mogla izdati u inozemstvu, ponajprije zato da se namiri Linićeva dolarska obveznica. 'Ostatak dospijeća obveznica je na domaćem tržištu te je izgledno da će taj dio na njemu biti i refinanciran', dodaje Kovač za tportal.

'Zbog toga se hrvatskog gospodarstvo percipira kao jedno od rizičnijih gospodarstava u regiji, bez obzira na to što će novi uvjeti zaduženja biti nešto povoljniji. Moramo biti svjesni da Hrvatska zbog velikog javnog duga ima i velik udio kamata u BDP-u i da se niske referentne kamatne stope neće zadržati još dugo. Europa će morati mijenjati monetarnu politiku, ona se ne može zadržati dugoročno', rekao je Šantić.

Dodao je kako Hrvatska ima još malo vremena da sredi stanje u javnim financijama i dovede ga u održive okvire: 'Treba provesti promjene u fiskalnoj politici kako bi se smanjila premija rizika da se ublaži utjecaj rasta kamatnih stopa.'  

Kovač također sumnja da će se Vlada uspješno zadužiti: 'S obzirom na trend fiskalne konsolidacije u 2016., ubrzavanje ekonomskog rasta te pozitivne pomake i po pitanju kreditnog rejtinga, ne očekujemo probleme s financiranjem u 2017. godini. Također, trenutačna razina prinosa sugerira da će zaduženja na obvezničkom tržištu biti jeftinija od kamata koje plaćamo na obveznice koje dospijevaju, a u kolikoj mjeri ovisit će i o lokalnim faktorima (fiskalna disciplina u 2017.) te, naravno, i o kretanjima na globalnim tržištima.'