Broj malih proizvođača jakih alkoholnih pića od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji do danas se, prema evidenciji Carinske uprave, povećao za 20.000, pa ih je do polovice ove godine bilo ukupno 41.653. Najviše ih je registrirano u Područnom carinskom uredu Osijek - 16.651, slijedi Zagreb s 15.472, u Splitu ih je 5.521, a u Rijeci 3.739. Registriranih kotlova iz kojih teče rakija u Hrvatskoj je ukupno 30.339, najviše opet u PCU Osijek.

'Proizvodimo relativno male količine voćne rakije, ali je ona vrhunska. Idemo prema kvaliteti. Velika proizvodnja se ne isplati zbog trošarinskih opterećenja i ostalih troškova, a s niskom cijenom ne može se ispoštovati sve što država traži', govori za tportal Davorin Škoflek, predsjednik Udruge proizvođača rakije iz voća UPRIV iz Kneževih Vinograda u Baranji, koja okuplja 17 članova s oko 30 hektara voćnjaka.

Prema Zakonu o trošarini, svaki mali proizvođač jakog alkoholnog pića dužan je prijaviti nadležnoj carinarnici proizvodnju za vlastite potrebe i registrirati se. Ako je ispekao rakiju u kotlu obujma od 40 do 100 litara, trošarina mu iznosi stotinu kuna, a duplo više ako ima veći kotao. Ako je za vlastite potrebe proizvedeno više od 20 litara čistog alkohola, odnosno 50 litara 40-postotne rakije (jačine 16 gradi) uz godišnji paušal, mali će proizvođač platiti i trošarinu u iznosu od 53 kune po litri čistog alkohola.

'Limitirali smo proizvodnju radi kvalitete. Litra naše najjeftinije rakije stoji 97, a najskuplje 160 kuna. Povoljnije su voćne rakije od šljive, jabuke i loze dok su najskuplje kruška, dunja i marelica. Cijena, zbog pakiranja, može dosegnuti i do 200 kuna', objašnjava Škoflek koji se pridržava dogovora koji su postavili članovi UPRIV-a, a s ukupno proizvedenim količinama ne izlaze u javnost

No u Hrvatskoj su, prema podacima Hrvatske gospodarske komore, prošle godine srednji i veliki proizvođači proizveli ukupno 4.634 hektolitara ruma i rakije što je manje u odnosu na prethodne dvije. U prvih šest mjeseci ove godine iz njihovih je pogona isteklo 716 hektolitara žestice, dok je u istom razdoblju lani bilo 1.630 hektolitara ruma i rakije.

Malim proizvođačima voćnih rakija okupljenim u Kneževim Vinogradima u proizvodnji su, pak, najvažnija tri elementa – higijena, kvaliteta voća i vrijeme, odnosno dvije godine stajanja prije upotrebe. Postoji interes proizvođača koji bi im se priključili, a pri tome moraju pristati na njihov tradicionalni način proizvodnje koja se odvija pod budnim okom jednog školovanog tehnologa. Samo rakija ispečena po njihovoj recepturi i pravilima može se puniti u boce s etiketom 'Kneževe rakije'.

Koliko ih košta proizvodnja, ilustriraju primjerom na dunji za čiji je kilogram na tržištu potrebno izdvojiti oko četiri kune. Da bi dobili oko pet litara rakije iz toga voća, potrebno je oko sto kilograma dunje. Dok im to čini osnovni trošak, na njega računaju energente koji pokreću kotao, plin ili drvo, vodu, radnike, ali se treba dodati i cijena ambalaže te na koncu trošarina koja je između 20 i 22 kune po litri 40-postotnog destilata.

'To su dosta veliki troškovi. Veliki proizvođači rade drukčije. Oni uzmu alkohol, dodaju aromu, pojačivače okus, što je sve relativno jeftino, i izbace proizvod koji deklariraju kao domaću rakiju. Takav proizvod je sigurno četiri puta jeftiniji od našeg. Tu se stvara razlika', tumači on.

Proizvođači rakije okupljeni u UPRIV-u svoj proizvod pod brendom 'Kneževa rakija' plasiraju na hrvatsko tržište. Pokušali su se probiti i na inozemna, ali priznaju, kako je to vrlo teško.

Prema podacima HGK iz Hrvatske je prošle godine izvezeno ukupno 485 tona rakije od šljive, kruške, trešnje, od čega je najviše, 138 završilo u Slovačkoj, a 118 tona na njemačkom tržištu. Istovremeno je na domaće tržište uvezeno 395 tona navedene rakije, od čega je najviše pristiglo iz susjedne Bosne i Hercegovine, 233 tone.

U UPRIV-u cijenu svojega proizvoda planiraju podići arhivskim rakijama, zbog čega su i realizirali projekt prve banke rakije u Hrvatskoj. Njihovi kupci u podrumu Kneževe kušaonice u Kneževim Vinogradima, gdje se nalazi i sama destilerija, mogu pohraniti kapljice žestokog pića na višegodišnje čuvanje kako bi je otvorili za posebne prigode u životu, poput krštenja ili vjenčanja.

'Želimo izbrendirati proizvod. Svjesni smo da taj proces traje desetak godina. Sada smo u osmoj i idemo dobrim putem. No teško je jer sve radimo sami. U drugim državama proizvođače, primjerice, viskija ili votke, subvencionira država. U cijeloj priči smo ograničeni jer smo proizvođači alkohola i automatski osuđeni na nerazumijevanje gdje god da se pojavimo', kaže Škoflek.

Tijekom prošle godine mali proizvođači jakih alkoholnih pića u Hrvatskoj uplatili su približno oko pet milijuna kuna trošarine, dok je, prema evidenciji Carinske uprave, izdano preko 110 prekršajnih naloga i naplaćeno kazni u iznosu većem od 300.000 kuna.

'Trošarina se mora platiti, to je obveza koju i sami promoviramo. Naša inicijativa ide u tom smjeru da se malim proizvođačima poput nas, koji rade na tradicionalni način, trošarina smanji jer ne možemo biti u istom rangu s proizvođačima alkohola na veliko. Predlagali smo Ministarstvu financija i poljoprivrede da se trošarine smanje onima koji peku do ukupno 2000 litara rakije godišnje jer bi to utjecalo na plasman samoga proizvoda, posebice u turizmu, čime bismo postali konkurentniji', zaključuje Škoflek.