Spavanje i sanjanje dugo se smatralo načinom na koji procesuiramo, sortiramo i pohranjujemo dnevne događaje, a sve više istraživanja podupire tu teoriju. Zamislite da je mozak drugi želudac, kaže Rubin Naiman, klinički psiholog specijaliziran za spavanje i snove na medicinskom odsjeku Sveučilišta Arizona. 'Noću mozak metaforički guta, probavlja i filtrira informacije, a onda poput crijeva eliminira bespotrebne. Ono što mozak zadrži postaje dio nas, onoga što jesmo', kaže Naiman i dodaje da je sanjanje probavni sustav mozga.

No mnogo toga vezanog uz snove samo mislimo da znamo. Evo nekoliko slabije poznatih činjenica i bizarnih mitova o sanjanju.

Sanjamo cijelu noć.
Vjerojatno znate da se snovi pojavljuju tijekom REM faze spavanja (faza brzog kretanja očiju). No zapravo konstantno sanjamo, kaže Naiman: ‘Više smo predani snovima u REM fazi, no samo zato što ne ‘vidimo’ san, ne znači da on nije ondje.’ Kako noć odmiče, periodi REM faze se produljuju pa se većina snova javlja u posljednjoj trećini noći.

Insekti i ribe nemaju REM fazu.
Premda ima snova koji se javljaju izvan REM faze, identificiranje brzog kretanja očiju kod drugih vrsta je najbliži dokaz koji znanstvenici imaju da ta sitna bića sanjaju, kažu istraživači na Sveučilištu Kalifornija. No Popular Science piše da svi sisavci i gmazovi te neke ptice prolaze kroz REM fazu i prema tome sanjaju.

Manje je vjerojatno da ćete se sjećati sna ako vas probudi budilica.
Trauma buđenja alarmom može uzrokovati to da zaboravite ono što ste netom prije sanjali. Najbolji način da zapamtite snove, rekao je Naiman, jest da se probudite polako, u nekoliko minuta, i u tom periodu razmišljate o onome što ste sanjali. Samo se nemojte previše truditi vizualizirati slike koje vam prolaze kroz glavu. ‘Ako proganjate san, pobjeći će vam’, kaže Naiman.

Ljudi koji pamte snove pokazuju drugačiju aktivnost mozga.
Jedna je studija otkrila puno spontaniju aktivnost u dijelu mozga onih ljudi koji se redovito sjećaju svojih snova u usporedbi s onima koji ih se rijetko sjećaju. Razlike nisu bile vidljive samo za vrijeme spavanja, već i kad su sudionici studije bili budni. Prethodno je istraživanje pokazalo da ljudi koji se češće sjećaju snova snažnije reagiraju i na zvukove tijekom sna (ali i u budnom stanju) od ljudi koji ne pamte snove.

Tijelo reagira na snove kao što bi reagiralo u stanju budnosti.
Malo što je toliko frustrirajuće kao kad se probudimo ljuti na nekoga zbog nečega što je napravio u snu, a još je gore to što se ne možemo tako lako riješiti tih osjećaja. No biološki gledano, logično je da se osjećaji zadrže i nakon što otvorimo oči, kaže Naiman. ‘Iskustvo koje proživljavamo u snovima registrira se u tijelu i mozgu gotovo identično’, rekao je. Može vam porasti krvni tlak ili se ubrzati otkucaji srca, baš kao u nekom stresnom scenariju u stvarnom životu, a time se i emotivna iskustva dulje zadržavaju.

Sanjamo u stvarnom vremenu.
Unatoč općeprihvaćenom mitu da se snovi odvijaju u sekundi, oni se zapravo mogu odigravati 20, 30 ili 60 minuta, kaže Naiman. Nekoliko minuta najčešće traju na početku noći, a produljuju se s REM fazama kako noć odmiče.

Noćne more nemaju uvijek veze sa strahom.
Ružni snovi su zastrašujući, ali tu su mnoge emocije u pitanju. U studiji objavljenoj ove godine znanstvenici su analizirali dnevnike snova 331 ispitanika i otkrili da su mnoge noćne more i ružni snovi izvukli na površinu osjećaje neuspjeha, brige, zbunjenosti, tuge i krivnje. Istraživanje je također pokazalo da muškarci češće imaju noćne more vezane uz nasilje i agresivnost dok se more kod žena češće vežu uz konflikte u odnosima.

Snovi nisu čudni sve dok ih vi ne proglasite čudnima.
‘Kad sanjate, koliko god sadržaj bio bizaran, čak i ako igrate partiju pokera s kraljicom i vjevericom, san nije čudan. Tek nakon što se probudite i postanete svjesni svijeta oko sebe, tek tada se san čini čudnim’, kaže Naiman. Uspoređivanje ‘čudnog’ u snovima i stvarnom svijetu je otprilike kao uspoređivanje prehrambenih navika u dvjema posve različitim kulturama, kaže dalje, pri čemu se jedan čini čudnim u kontekstu drugog. ‘Moramo se suzdržati od interpretacije snova u kontekstu stvarnog svijeta’, objašnjava.

Možete umrijeti u snu, a zatim to prepričati na javi.
Mnogi ljudi vjeruju da, ako umru u snovima, to ima jako negativan predznak te da može značiti i stvarnu smrt. No Naiman potpuno odbacuje tu teoriju i potiče analizu osobnosti: ‘Ako imate mogućnost umrijeti u snu, slobodno to učinite!’ On to jednostavno smatra zanimljivim iskustvom.