Fudbalerke su, kako samo ime govori, bile iznimno zastupljene na nogometnim travnjacima. U sprezi s dlakavim nogama, brkovima i i vjetrom koji se vijori u kosi, odisale su iznimnom muževnošću. Kolo sreće se okreće, pa su danas slike pjevača i nogometaša iz osamdesetih nezaobilazna stavka trash kulture

Tamo gdje su devedesetih harale talijanke, a u naše vrijeme bekemice, u osamdesetima su carevale fudbalerke, koje pak svoje povijesno porijeklo vuku iz 19. stoljeća. Nosili su ih ribari, a svrha pozadinske grive bila je da im grije leđa. Već je Marcel Proust u svojem djelu 'Put k Swanu' spomenuo mušku frizuru koja je naprijed kratka, a straga dugačka.

Proust je samo napravio kratku zabilješku, a David Bowie je sedamdesetih izgradio čitav alter ego Ziggyja Stardusta koji je, u gomili drugih šminkersko-modnih detalja, furao, pogađate, fudbalerku. Glam rock je doveo stvari do vrhunca s natapiranim čupama, blještavim odijelima i čizmama na petu, no legendarna frizura još je uvijek bila rezervirana za teatralnost pozornice.

Napokon, između početka osamdesetih i početka devedesetih fudbalerka, fuca, fulja, fus ili fulijana spustila se na tjeme ljudi iz svih mogućih sfera društva – od sportaša i boy bendova do mjesnog voditelja fitnesa.

Prednost ove frizure je što u isto vrijeme možete imati i dugu i kratku kosu: naprijed je kratka, otraga duga. Negdje su se ti repovi smatrali i prestižem - što dulje, to bolje, i više seksi. Nekima je bila raznobojna, neki su izvlačili plave pramenove, davali minival da bolje i duže stoji, sprejali je lakom, gelirali ili tapirali.

Fuca je danas na glavama ili ekipe zaostale na bespućima povijesnog neukusa ili je postala trademark pojedinih skupina koje se furaju na vintage-retro stil, kao što je slučaj u Španjolskoj i Portugalu. Ako se već odlučite za takav radikalni imidž, ne zaboravite nabaciti poljske brčiće i raybanice. I to isključivo u slučaju da ste zaista faca. Inače...ajme majko!