Donedavno se Shelley Collins, majka dvoje djece i učiteljica iz Cheltenhama, trudila smanjiti račun za struju povremenim upozorenjima ostatka obitelji, no bez većeg uspjeha. Sve što je mogla bilo je gasiti svjetla i aparate u kuhinji. Njezin muž Andy i dvoje djece, Isobel (15) i Daniel (12), ostavljali su upaljene laptope, pojačavali grijanje na maksimum i rijetko gasili svjetla po kući.

Danas je potrošnja energije obitelji Collins znatno smanjena. Kuća im je puna štedljivih žarulja i svaku večer prije spavanja gase se sva pomagala. Razlog tom preokretu je sudjelovanje u eksperimentu u kojem su proveli 24 sata u kući koja nije bila spojena na nacionalnu energetsku mrežu, već na takozvanu 'ljudsku električnu centralu'

Osamdeset profesionalnih biciklista pedaliralo je cijelu nedjelju i tako stvaralo struju za potrebe kućanstva. Obitelj Collins nije znala o čemu se točno radi. Samo sušilo za kosu zahtijevalo je 18 biciklista. Devet ih je bilo neophodno za toster, tri za televiziju, 11 za usisavač, 15 za peglu, 14 za mikrovalnu, 17 za mašinu za pranje rublja, 24 za štednjak i nevjerojatnih 70 za električni tuš.

U jednom trenutku obitelj je radila što bi normalno radila svaku nedjelju poslijepodne, djeca su se igrala na Wii-u, Andy je usisavao, Shelley je radila mesnu štrucu i nekoliko svjetala gorjelo je bez razloga. Kuća je zakašljala i utonula u mrak. Eksperiment je bio gotov.

Bez obzira na to što je svih 80 biciklista pedaliralo najbrže što je moglo, nisu uspjeli dati obitelji onoliko energije koliko je trebala.

Prosječan čovjek može održavati jednu žarulju jedan sat, dok netko tko postavlja rekorde u biciklizmu poput Lancea Armstronga može proizvoditi 400 vata nekoliko sati, dovoljno za električnu bušilicu ili prosječni plazma televizor s priključenom igraćom konzolom.

Možda, da je obitelj bila svjesna da joj biciklisti stvaraju struju, vjerojatno bi racionalnije organizirala potrošnju, no istovremeno igranje na konzoli, usisavanje i kuhanje slomilo je bicikliste. Obitelj ih je nakon toga upoznala. Kad su im objasnili o čemu se u eksperimentu radilo, Collinsovi su se posramili. Biciklisti su bili prekriveni znojem, crveni i jedva su se kretali od umora.

Naravno, pedaliranje nije način na koji se stvara struja, no omogućava jednostavnu vizualizaciju problema. Odmah je svima bilo jasno koliko su ležerni oko potrošnje struje. Shelley kaže da je eksperiment u potpunosti promijenio to kako njena obitelj gleda na štednju energije i svjetla više ne gore bez razloga u njihovom domu.

'Prije sam samo ja brinula za potrošnju struje, a sad se svi trude. Nije lako ne ugasiti svjetlo kad se sjetimo 80 biciklista koji pedaliraju kao manijaci. Eksperiment nam je promijenio stav prema stvaranju energije i otkuda dolazi', rekla je Shelley.