Naime, s vremenom počnete zamjećivati ponavljanje, zamor, manjak inspiracije kod autora, pa čak i dobru staru lijenost. Upravo zato skoro nevoljko priznajem da ovaj članak pišem s dodatnom dozom entuzijazma. Superhot je prototip, star oko godinu dana, eksperimentalne pucačine iz prvog lica koja ideju FPS-a nastoji promatrati iz zanimljivog novog gledišta ubacivši u nj mehaniku koja kompletan gameplay okreće naglavačke.

U slučaju da ne znate, ovaj naslov ima osebujnu mehaniku - vrijeme teče samo kada se vi krećete. Ovo je, vjerujem, dovoljno da predstavi ideju kako stvari u igri funkcioniraju - opći kaos metaka i letećih predmeta koji možete momentalno dovesti u red time da jednostavno - stanete. Streljivo koje ostaje lebdjeti posred zraka, neprijatelji koji se zaustavljaju trenutak prije nego što vam isprazne sačmaricu u prepone... Sav taj efekt 'Matrixa' sročen u jednostavan komadić briljantnog dizajna.

Što je najbolje, autori se toga uopće ne srame - dapače, Superhotov dizajn minimalističan je do same srži. Likovi izgledaju kao da nisu napravljeni od više od sto poligona te ih je zapanjujuće lako zapaziti unutar scena koje su u potpunosti bijele. Vizuali su, nadalje, napravljeni s maksimalnom količinom pažnje te oblikovani nizom pametnih dizajnerskih odlika. Čak i u najgorim makljažama zapanjujuće je jednostavno razaznati točno gdje se nalaze meci i negativci s obzirom na to da nenametljivost okoline ide to takvih ekstrema da je praktički - nema. Plus, totalno je kul gledati kako se negativci razbijaju kao da su od stakla.

Naravno, računalna simulacija u kojoj se unutar igre igrate daje vrlo specifičan dojam lokaliteta u kojem se borite, no on je taman dovoljno detaljan da možete zaključiti da se, recimo, borite u uredskoj zgradi, birtiji ili poljskom WC-u te dovoljno jednostavan da u svakom trenu imate preciznu ideju zaklona, iskoristivih predmeta i u krajnjoj liniji – negativaca koje trebate poubijati. Ovo je postignuto minimalističkom kolor shemom koja vas i prijateljske predmete boja u crno, a negativce i putanju metaka u crveno. I to je to - savršenstvo.

Sve navedeno sukus je apsolutne čarolije Superhota – činjenice da je igra u osnovi toliko jednostavna da čak i glavni lik koji ju igra na to cijelo vrijeme prigovara. Naravno, priča o hakerima i sigurnosnim sustavima, o kojoj vam iz principa ne želim previše govoriti, povlači neka dosta zeznuta pitanja i nakon nekog vremena postane doista zanimljiva, što realno – čitavom konceptu zaustavljanja vremena daje doista veliku dubinu. Premda, realno... čak ni to nije toliko bitno.

Ovo je prva pucačina iz prvog lica koja me je natjerala da u pažljivo smišljam svoj sljedeći potez. Imam li vremena potegnuti okidač ili moram krenuti prema zaklonu? Koji je likova u sceni najviše podignuo oružje? Kojim redoslijedom moram napadati da bi u najmanjem vremenu sredio onu trojicu iza šanka? Sva ova pitanja odgovor ne traže u djeliću sekunde već u pažljivom planiranju koje je dodatno stimulirano neminovnom činjenicom da neprijatelji umiru od jednog pogotka, kao što to radite i vi.

To znači da su se autori igre mogli poigrati konceptima kojima druge pucačine ne bi niti prismrdile. Prvi od njih, recimo, situacije su u kojima se glavni lika trpa u situacije koje ne biste mogli prodati ni u jednom drugom FPS-u. Superhot svoju koreografiju ultranasilja pretvara u pravu umjetnost izvrćući ideju FPS-a te ga pretvorivši u legitimnu slagalicu – nešto što do danas nitko nije napravio. Sve slagalice iz prvog lica poput Portala su upravo to – slagalice. Ova igra ne srami se biti ultranasilna adrenalinom punjena pucačina dok u istom trenu igrača tjera da svaku scenu odigra s maksimalnom dozom strateškog razmišljanja.

Sve u svemu, reći ću kako Superhot demonstrira sva obilježja kvalitetno osmišljene minimalističke igre. On svoj izgled, dinamiku, pa čak i dizajn likova podređuje ergonomiji igre – činjenici da igrač treba vidjeti apsolutno sve bitne stvari u sceni ne bi li uspješno završio nivo.

Uglavnom, na kraju priče se zapravo mogu zapitati nije li moj stečeni dojam možda presubjektivan. Radi se, naime, o stajalištu osobe kojoj su se generičke pucačine s prekrasnom grafikom već popele navrh glave. Kako biste mi pomogli oko ove dileme skromno sugeriram da Superhot isprobate sami i potvrdite može li se ispucavanje virtualnih metaka iz virtualnih pištolja u 2016. nazvati inovativnim

Kratak odgovor? Da, definitivno da!

ime: Superhot
žanr: FPS
izdavač: Superhot Team
proizvođač: Superhot Team
platforme: PC

plus:
- briljantan minimalistički dizajn
- maštoviti nivoi i dinamičan gameplay
- radi se o prvom doista inovativnom FPS-u u zadnjih 10 godina

minus:
- Superhot je neobična igra koja možda nije po svačijem ukusu

Ocjena: +5