Testiranje još neizašlih naslova ima svoju draž. Danas smo dobili priliku okušati sreću u dvije igre iz radionice francuskog izdavača Ubisoft. Prvi od njih je srednjovjekovna borbena igra iz trećeg lica For Honor. For Honor je, podsjetimo, bio dostupan javnosti u sklopu nedavne bete, no ovog puta smo ga stigli i zaigrati na PlayStationu 4. Da previše ne okolišamo, recimo samo kako se radi o jednom od najfluidnijih iskustava bliske borbe koje smo u posljednje vrijeme iskusili.

For Honor je u suštini borilačka igra. Ona i izgleda kao akcijska timska ekstravaganca, no ono što je zapravo najvažnije je pristupačnost. Vi preuzimate ulogu donekle povijesno autentičnog borca koji se bori rame uz rame nekolicine drugih igrača te nastoji pobijediti neprijateljski tim u nizu relativno prepoznatljivih scenarija poput osvajanja terena, izravne borbe i tako dalje.

Sve u igri funkcionira vrlo tečno, sustav napadanja i pariranja izvrsno je odrađen, a sama borba je taman dovoljno kaotična da ostavi dojam masovne makljaže, a taman toliko robusna da imate osjećaj kako cijelo vrijeme imate stvari pod kontrolom.

Tijekom testiranja odigrali smo tutorial i nekoliko mečeva, isprobali nekoliko klasa u mahnitoj borbi prsa od prsa. Iako moramo priznati da bi nam za konačne dojmove ipak trebala trunku više vremena, vrlo je izgledno da se radi o igri koja vas nauči osnovama dovoljno da u prvu borbu uđete puni sebe te je kompleksna do te mjere da shvatite kako nabijanje tipki nikad nije dobro rješenje.

U mahnitu makljažu Ubisoft je uspio nagurati učinkoviti sustav pariranja i kontranapada koji zbilja funkcioniraju prirodno i tečno (s uključenim zadovoljavajućim sustavom inercije).

Naslov je uvelike napredovao od svoje najranije bete i rane relativno čudne prezentacije. U trenutačnoj verziji igre imamo fantastično ispeglano iskustvo za više igrača koje zahvaljujući složenom ali intuitivnom sustavu borbe možda postane pravi hit.

Drugi naslov koji smo imali priliku isprobati zaigrali smo iza zatvorenih vrata u društvu Ubisoftovog PR-ovca za regiju Manaba Royja. Watch Dogs 2 na konzole stiže 15. studenog, a ono što smo imali priliku vidjeti je više-manje konačna verzija. Sudeći prema sat i pol provedenih uz igru, rekli bismo da Ubisoft još jednom gejmerima planira ponuditi sandbox naslov napravljen po njihovoj poznatoj recepturi.

Ono što nam je na samom početku igre zbilja odvuklo pažnju je karakterizacija glavnog lika Marcusa Hollowayja. Koliko god je lik na papiru možda izgledao kao hakerska verzija Poochieja (lik je majstor parkura, majstor haker, vrlo okretan i usput naoružan do zuba), u igri je, začudo, simpatičan.

Da, Watch Dogs 2 želi posegnuti ka mlađoj i daleko široj demografiji s hip i kul likovima, ali ovdje se zbilja čini da bi im to moglo poći za rukom. Jasno, vaši prijatelji iz DedSeca izgledaju kao da su ispali iz modernizirane verzije Hackera s Angelinom Jolie, no i oni i dalje igri više pomažu nego što odmažu. Sudeći prema prvih nekoliko animiranih sekvenci, očigledno je kako su svi oni napravljeni da funkcioniraju unutar svijeta koji je neopisivo vedriji od onog iz prvih Watch Dogsa.

Što se samog gameplayja tiče, igra se zbilja trudi dati vam niz različitih smislenih zadataka kojima možete pristupiti na zbilja gomilu različitih načina. Pametni dizajn levela ovdje je više nego uočljiv, a ranjivost glavnog lika samo potiče igrače da koriste mozak i problemima pristupe kao haker, a ne kao Konan razarač.

Tako smo se primjerice u jednoj misiji pokušavali ušuljati u filmski studio te se domoći terminala vezanog uz auto koji izgleda kao da je ispao iz Knight Ridera. Cilju se, koristeći hakerske vještine, može pristupiti na zbilja gomilu različitih kreativnih načina – od direktnog hakiranja, preko preuzimanja korištenjem nadzornih sustava seleći se od jedne kamere do druge – pa sve do malog drona koji je jednostavno prezabavan za korištenje.

Cjelovitu atmosferu pojačava gomila pažnje prema detaljima. Premda ne možete ući u baš svaku zgradu koju vidite, one kojima možete zbilja su krcate zanimljivim sitnicama koje su u velikoj većini slučajeva tamo samo zbog atmosfere i štimunga koje prikazuju na stvarno sjajan način.

Iskustvo u igri, odnosno moć kojim raspolažete povećavate izvodeći misije te navlačeći čim više ljudi da vam pomognu i podare svoje računalne resurse. Ovo je, makar u principu XP, jako dobro koncipiran proces.

Makar u ovom trenu ne možemo sa stopostotnom sigurnošću zaključiti radi li se o izvrsnom naslovu ili ne, činjenica je da je u Watch Dogs 2 unesena nevjerojatna količina truda i da nas je tijekom prvih sat vremena uspio jako zabaviti. Watch Dogs 2 na Xbox One i PlayStation 4 stiže 15. studenog, a 29. studenog na PC.