Tajne službe primjenjuju taktiku plasta sijena, objasnili su nedavno stručnjaci za računalnu sigurnost njemačkim parlamentarcima. U nadi da će u plastu pronaći što je moguće više igala, provjeravaju jednostavno sve podatke do kojih mogu doći. Igle su u tom slučaju prije svega potencijalni ili navodni teroristi.

Iako su namjere, možda, i dobre, metode špijuna to ni u kojem slučaju nisu. No, ne treba se zavaravati - tehnički gledano, internetsku špijunažu više se ne može ugušiti. Tajne službe uvijek pronalaze puteve kako da se priključe na mrežu.

Međutim, o sigurnosnim mjerama korisnika ovisi hoće li doći do svih podataka. Zvuči općepoznato, ali je ujedno i najveći problem jer je većina protušpijunskih programa je previše komplicirana za običnog internetskog korisnika.

Skandal oko špijuniranja kojim su se naveliko bavili američki obavještajaci povećao je senzibilitet za siguran prijenos podataka, prije svega u gospodarstvu. Veća poduzeća, poput proizvođača softvera SAP, više paze na to da bolje zaštite svoje proizvode.

Industrijska špijunaža je, kažu stručnjaci, već odavno dostigla razinu na kojoj su američki obavještajci. Takvi cyber napadi dolaze iz cijelog svijeta, pri čemu se često govori o Kini i Rusiji.

Njemački stručnjaci za računalnu sigurnost uvjereni su kako predstavljaju opasnost za cijelu industriju, na koju treba reagirati ulaganjem u razvoj domaćih proizvoda za zaštitu, nabavku opreme i obuku osoblja u što bi trebalo uložiti troznamenkaste milijunske iznose. Puno, ali i isplativo te izvedivo u roku od četiri do pet godina, smatraju.

Predlažu i uvođenje oštrih zakonskih propisa za međunarodne ponuđače usluga poput Facebooka ili Googlea jer sumnjaju kako i te kako sudjeluju u špijuniranju.

Izvor:Deutsche Welle