Računala su u proteklim desetljećima uznapredovala na svim (ne)zamislivi područjima. Ipak, 75 godina ona funkcioniraju unutar ograničenja koja je definirao Alan Turing, a New Scientist piše kako je počeo rad na osmišljavanju stroja koji ih probija - baš kako je Turing predvidio. O čemu je točno riječ?
Hoće li kakav računalni program biti pokretan u nedogled ili će eventualno stati? Za neke programe je rješenje krajnje jednostavno, no za složenije instrukcije stvari postaju vrlo teške. Štoviše, ne postoji univerzalan način kojim bi se to moglo predvidjeti za bilo koji dani program. U računarstvu, ili točnije teoriji izračunljivosti jedan od najpoznatijih problema je upravo problem zaustavljanja (halting problem). Upravo Alan Turing je 1936. godine dokazao kako je problem neodlučiv/neizračunljiv.
Kako bi to napravio, Turing je osmislio Turingov stroj, apstraktni uređaj za manipulaciju znakovima/simbolima, a kojim se moglo simulirati logiku kakvog računalnog algoritma. Ti strojevi nikad nisu mogli riješiti problem zaustavljanja, a s obzirom da su sva računala danas u osnovi Turingovi strojevi - ne mogu niti oni.
Kolmogorova kompleksnost vezana uz komprimiranje informacija te Wangove pločice su druga dva problema, koja je ukratko opisao video New Scientista:
U ovom trenutku ipak postoji projekt koji se bavi rješavanjem računarstva van Turingovih ograničenja. New Scientist navodi kako bi se njegovim rješavanjem ljudi i računala mogli dovesti u sasvim novu eru. Možda je odgovor na sve jednostavno 42.
