Po većini karakteristika Huaweijev top model pametnog telefona se ne izdvaja u odnosu na slične uređaje. Najveća razlika je u prednjoj kameri, a njoj nema premca
Na drugim pametnim telefonima ta je kamera najčešće prisutna tek reda radi, bez osobitih značajki i mogućnosti. Ne i kod P7.
Huawei je u nju nagurao osam megapiksela i povezao je s zasebnom aplikacijom. Rezultat su kristalno čisti i bistri selfieji visoke razlučivosti (1836 puta 3264 piksela), koje možete i uljepšati, ako to želite, pomoću niza značajki uklopljenih u već spomenutu zasebnu aplikaciju. Jedna od njih će vam, tako, ispeglati bore i popraviti druge 'nesavršenosti'.
Odlično će poslužiti i za videokonferencije, iako čisto sumnjam da će biti puno korištena u tu svrhu. Sebeslik je ipak kralj.
Ni stražnja kamera nije za baciti. S 13 megapiksela i Sonyjevim senzorom daje izvrsne fotke do rezolucije 4160 puta 3120 piksela.
Kamere prati niz značajki, među kojima mi je jedna naročito zapela za oko. Ultra Snapshot možda ne uspijeva obaviti to doslovno u sekundi - nije jednostavno za izmjeriti, probao sam - ali doista budi uređaj u trenu i snima pristojnu fotografiju.
Snimanje videa dalo je zadovoljavajuće rezultate, iako ima puno prostora za poboljšanje, pogotovo kad je u pitanju mikrofon.
Što se dizajna tiče, P7 na prvi pogled (i puno njih kasnije) izgleda kao vanbračno dijete iPhonea i modela iz Sonyjeve serije Xperia. Uspijeva istovremeno djelovati i elegantno i robusno, mada se po prvome ne može mjeriti s Oneom M8 i Xperijom Z2
Stražnja strana od jednog komada stakla došla je kao melem na ranu nakon plastike na Galaxyju S5 i S5 mini. Lijepo izgleda, ali i traži ponešto opreza želite li ostaviti mobitel na nakošenim površinama - ne postoji ništa što bi zaustavilo ili bar usporilo klizanje, kojem je sklon.
Uređaj s kojim Huawei ulazi u ring s teškašima (One M8, Xperia Z2, Galaxy S5, iPhone) vrlo je lagan (124 grama) i tanak (6,5 milimetara). Tanji od HTC-ove i Samsungove perjanice. Još uvijek nije lakši od Sonyjeve Xperije Z2, ali djeluje manji.
Dugme za uključivanje/isključivanje fino je zaobljeno i lako prepoznatljivo, ali bi moglo biti nešto veće i više istureno.
P7 je poseban po tome što se do ladica za kartice SIM i SD dolazi pomoću igle, priložene u originalnom pakiranju. Dobar je to štos jer olakšava postavljanje i zamjenu, iako ne i naročito praktičan. Nije mi se svidjela ideja nošenja igle sa sobom, niti improviziranja s nečim drugim ako mi zatreba dok nisam kod kuće.
Zaslon IPS LCD je dijagonale pet inča (12,7 centimetara) i nudi punu HD razlučivost (1080 puta 1920 piksela). Još zaostaje za šampionima poput Galaxyja S5, ali je bistar, jasan, dobro vidljiv iz svih kutova. Boje su malo previše zasićene, ali ne dovoljno za ozbiljan prigovor. Istakla se i značajka za automatsko namještanje razine osvjetljenja u odnosu na okolinu, a radila je odlično.
P7 pogoni Huaweijev četverojezgreni procesor na 1,8 GHz, podržan s dva GB RAM-a. Ugrađene memorije ima 16 GB, od čega je stvarno dostupno nešto manje od 12 GB. Memoriju je moguće nadopuniti pomoću kartice mikro SD do 32 GB.
Radio je glatko, zastajući tek ponekad kad bih upogonio više zahtjevnijih aplikacija i zadaća. Zastoji su bili tek toliko veliki da bih ih primijetio i rijetki.
Zvučnici su dovoljno glasni, pomalo tanki na basovima. Pozicionirani su tako da ih nije lako prigušiti tijekom duljeg gledanja i igranja.
Baterija je jedna od slabijih točki. Unatoč dediciranoj aplikaciji za upravljanje potrošnjom energije i činjenici da su u mobitelu Huaweijev vlastiti čip i softver, počela bi se rapidno prazniti čim bi se uključilo nekoliko zahtjevnijih aplikacija i značajki odjednom. Nešto jače opterećenje i hop - začas ste suočeni s petnaestak posto praznijom baterijom.
Aplikacija će vas upozoriti što točno cijedi bateriju, no ne možete puno toga napraviti osim isključiti krivca. Pritom, zanimljivo, aplikacija ne pravi razliku između Huaweijevih i drugih aplikacija, pa se nadam da će Huawei riješiti problem boljom optimizacijom.
Operativni sustav je Android 4.4.2, što nije odmah uočljivo. Dominira Huaweijevo sučelje Emotion UI, u kojem se sve vrti oko početnog zaslona. Ne znam kako vama, ali meni paše - volim kad je sve na jednom mjestu, pa makar bilo i nakrcano.
Moguće je dodati nešto što se zove suspend button - prsten prečica koji lebdi iznad zaslona, nudeći izravan pristup bilješkama, porukama, glazbi...
Aplikacija za upravljanje uređajem nudi više alata koje bih inače obično morao zasebno skidati, a koje služe za optimizaciju funkcioniranja uređaja. Možete je upotrijebiti za blokiranje poziva i SMS-ova (Harassment Filter) te upravljanje obavijestima. Korisno je to i praktično, nešto što bi trebali u većoj mjeri koristiti i drugi proizvođači.
Izgledom i funkcionalnošću podsjeća pomalo na nešto starija izdanja iOS-a, pa se pitam je li u pitanju obična kra.., pardon posudba, ili se nadaju privući korisnike Appleovih uređaja koji razmišljaju o prijelazu na Android?
Kod nas dolazi s nizom predinstaliranih aplikacija i widgeta Hrvatskog Telekoma (HotSpot, HT Imenik, Maxtv vodič, Spremalica, Moj telekom, Planet 9, Tko me zove), među kojima je i ona za tportal. Uz njih, naći ćete Deezer, Endomondo, Evernote, Lookout Security, Office Suite, Shazam, Tripadvisor, pa čak i Foodpandu.
Da rezimiram - Ascend P7 je tanak, lagan, gladak, elegantan mobitel koji se ističe tek vanserijskom prednjom kamerom. Nije (još) spreman za vrhunsko društvo, ali jest uređaj na koji se možete osloniti, pa i s njime dobro zabaviti.
Huawei Ascend P7 - specifikacije
Dimenzije: 139,8 puta 68,8 puta 6,5 mm
Težina: 124 grama
Zaslon: 5 inča (12,7 centimetara) IPS LCD, 1080 puta 1920 piksela, 445 ppi
Procesor: četverojezgreni HiSilicon Kirin 910T 1,8 GHz
RAM: 2 GB
Ugrađena memorija: 16 GB (proširivo do 32 GB s karticom mikro SD)
Stražnja kamera: 13 megapiksela, 4160 puta 3120 piksela, video 1080 p @ 30 fps, LED bljeskalica, autofokus
Prednja kamera: 8 megapiksela
Operativni sustav: Android 4.4.2 Kitkat, EmotionUI 2.3
Baterija: 2500 mAh, nezamjenjiva
Povezivost: Bluetooth, wi-fi, 4G/LTE, NFC
Cijena: 3498 kuna (Hrvatski Telekom, bez ugovora)