Istraživači i razni stručnjaci smatraju kako internet pružatelji usluga nikako ne bi smjeli kontrolirati, a u tom je suglasan i Obama - pristup internetu jednostavno mora ostati jednak i otvoren svima.

FCC je zadužen za nazdor komunikacija, kako onih 'preko žice' tako i bežičnih. Bilo daje riječ o radiju, telegrafu, telefonu ili bilo čem drugom, FCC sudjeluje u regulaciji, a sada bi se mogao pokazati ključnim za slobodu interneta. Službeni spis iz 1934. godine u svom drugom dijelu (Title II) pokriva nekoliko ključnih stvari koje se iznimno lako prenose i u moderno doba - tehnološke pristranosti i utvrđivanja da su komunikacijske tehnologije kao 'common carrier'. To znači da ih regulira FCC i da ne smije biti nikakve diskriminacije po pitanju dostupnosti onima koji žele biti potrošači.

Službenici i stručnjaci se zalažu za neutralnost interneta upravo na temelju Title II segmenta, no postoji i noviji službeni spis koji bi mogao igrati veliku ulogu. Riječ je o Telecommunications Act of 1996 iz doba predsjednika Clintona, a kojim je izričito spomenut internet kao takav.

U njemu stoji da su mediji kategorizirani na temelju sadržaja, a ne korištene tehnologije kao što je stajalo u Communications Act iz 1934. godine. U prijevodu to znači da bi pružatelji internetskih usluga bez problema mogli nastaviti (kao što i čine) regulirati promet ovisno o sadržaju - te usporavati pristup servisima poput Netflixa, YouTubea po želji - i ovisno o platežnoj moći klijenata i potrošača.

Upravo na ova dva dokumenta počiva sva borba, a pružatelji internetskih usluga bi vrlo rado ugrabili komad kolača i regulaciju, s mogućnosti posebne naplate za internetske servise po želji. Obama je, srećom, otvoreno izrazio podršku za Title II, a što će se naposljetku dogoditi tek treba vidjeti. FCC bi trebao samostalno donijeti odluku, osim u slučaju intervencije sudova ili Kongresa.