Naravno, Uber odrađuje provjere svojih vozača, sklapa i partnerstva s postojećim taksi-službama, a nudi jednostavnost korištenja (u svakom trenutku se vidi gdje je vozač u aplikaciji) i na određeni način jamči sigurnost. Vozači koji pak dobiju niske ocjene klijenata zbog (ne)kvalitete svoje usluge prestaju biti partneri, dok drugi imaju priliku predstaviti se i na službenim lokaliziranim blogovima. Detalji, jasno, ovise od zemlje do zemlje, no ove su osnovne karakteristike univerzalne. Ukratko – riječ je o usluzi koja naizgled postiže nemoguće: spajanje niže cijene uz brzinu i veću kvalitetu usluge.

Informacije o novoj taksi-konkurenciji u Hrvatskoj su izazvale očekivano žestoke reakcije taksista kojima i sam spomen konkurencije predstavlja pravi trn u oku. Tako su i prije početka poslovanja Ubera u Hrvatskoj pale i usporedbe s drugom nelojalnom konkurencijom – tzv. divljim taksistima. Stvar je još nezgodnija dinosaurima taksistima utoliko što Uber zahtijeva plaćanje isključivo mobilnom aplikacijom, na koju može biti vezana bankovna kartica ili račun PayPal. Kuna više-kuna manje, napojnice, novac u fizičkom obliku, prepirke s prijateljima koliko tko treba platiti za vožnju, sve to pada u zaborav korištenjem Ubera. Samim tim se Uberovim uslugama služi i nešto drugačija klijentela, upita li se neke od vozača.

No kako stvari pravno stoje?

Tu sliku o situaciji s Uberom ili točnije - jednom od njihovih usluga, opisao je Goran Jarić, pravnik i autor tematskog bloga Pravnopis. On navodi kako zahvaljujući Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, Uber svoju popularnu i najjeftiniju uslugu UberX ne može ni pokrenuti u Hrvatskoj – osim ako primjerice Grad Zagreb ne omogući kompaniji ulazak u poseban oblik prijevoza. Najveći problem Jarić vidi u regulaciji, tj. njezinu nedostatku u slučaju Ubera, a kada se zadovolje svi potrebni parametri, cijena koju nudi ova kompanija za prijevoz možda i neće biti toliko niska, čak ni za drugu uslugu (UberBLACK). No prednosti bi i dalje mogle ostati tu gdje jesu ako je za vjerovati podacima kompanije:

Istina, zakonski Uberu možda neće proći jedna od usluga (UberX), no zašto nekolicina ljudi unaprijed pretpostavlja da je ova relativno mlada kompanija poput kakve mafijaške organizacije - da će se baviti crnom ekonomijom po svaku cijenu? Možda bi se u šali moglo reći kako karakteristični crni automobili jednog dijela ponude Ubera sa sobom nose i svojevrsnu stigmu. No možda je ona u nekom smislu i opravdana, ovisno o tome koliko se netko voli igrati s definicijama ili tražiti kontroverze o kompaniji.

Uber svakako jest imao (i još uvijek ima) problema na brojnim inozemnim tržištima, jednostavno zato što je uobičajene prijevozne servise uhvatio na prepad, ali (što je možda važnije) i zakone te regulatorna tijela. Tehnologija je prilično bez milosti, a Uber je to iskoristio za svoju prednost gdje je to god bilo moguće. S vremenom su se u većini slučajeva ipak morali prilagoditi – kako svojim uslugama tako i cijenom. U nekoliko zemalja dobili su i zabranu rada, a obično bi se citirao nedostatak potrebnih licenci.

Stvar je danas nešto drugačija (moglo bi se reći, pitomija), ali teško je vjerovati da će kompanija tek tako - bez čitanja i razumijevanja zakona i tržišnih prilika u Hrvatskoj skočiti na ulice i pokušati napraviti… nešto. Posebno je opasno i pretpostavljati da će Uber poslovati nelegalno.

Hoće li pak pokušati iskoristiti svaku pa i najmanju stavku u regulativama da bi isposlovao najbolje rješenje za sebe? Svakako. Taj legalan modus operandi slijede brojne uspješne kompanije diljem svijeta bilo da je riječ o pronalaženju što nižih poreznih stopa ili nečem drugom.

O tom hoće li pak biti konkurentan, trebao bi se brinuti samo Uber ako već želi što i svaka druga kompanija – zabilježiti rast i solidne prihode. Međutim, u ovom razdoblju govoriti ili o revoluciji u svijetu taksi-prijevoza ili pak propasti Ubera prije nego što je uopće i stigao na HR tržište je puko nagađanje. Dvije kategorije između kojih postoji puno drugih mogućnosti.

Zgodan dio priče svakako je to da konkurencija u pravilu donosi dobre stvari za krajnje korisnike, ne nužno samo cijenama usluga. Primjera radi, u Švedskoj je dolaskom Ubera stvar ostala prilično mirna. Taksi-službe jesu bile uhvaćene na prepad u određenoj mjeri baš kao i u ostatku svijeta, no jednako tako su vrlo brzo razvili mobilne aplikacije koje nude slične mogućnosti kao Uber. Dok su dizajnom i korisnošću te aplikacije nešto niže kvalitete, stvari su se ipak okrenule nabolje za korisnike usluga takvog prijevoza.

Neke od taksi-služba su pak ostvarile i partnerstva s Uberom kako bi, njihovim riječima, zajedničkim snagama pomogle gurati ovo tromo tržište naprijed u potpuno digitalni svijet.

Bilo kako bilo, više detalja o Uberovoj mogućoj priči u Hrvatskoj trebalo bi biti jasno na događanju OMGcommerce 2015, gdje će 4. svibnja gost biti i Uberov Rob Khazzam, glavna odgovorna figura kompanije kad je riječ o identificiranju i postavljanju komercijalnih operacija. Prašina koja se digla ovih dana tada bi trebala biti slegnuta, no razloga za optimizam nešto je više od mogućih crnih scenarija.