Ostavimo li po strani sve filozofske začkoljice, tko ne bi htio biti zauvijek mlad? U jednom životu nema dovoljno dana za sve što želimo napraviti...
Samo oni vrlo arogantni mogu iskreno pomisliti da bi se zauvijek mogli riješiti smrti. No upravo ti arogantni pomiču naše znanje i sposobnosti prema tom cilju iz svakog zamislivog kuta.
Je li moguće da će neki od tih smionih pokušaja biti uspješan? Jedan je dovoljan kako bi se ljudsko postojanje i bivstvovanje stubokom promijenilo. Evo tehnologija za koje smatramo da su na pravom putu.
Trodimenzionalno isprintani organi
Umjetni udovi i meso uzgojeno u laboratoriju su zanimljivi, ali 3D isprintani živi organi su nešto posve drukčije. Sve donedavno ovu mogućnost malo tko je uzimao ozbiljno, no ne samo da se bioprintanje ubrzano razvija, već je i doseglo fazu u kojoj ima brojne praktične primjene.
Naravno, daleko je naprednije i skuplje od običnih 3D printera, što ne čudi - zadaća mu je printanje živih stanica. Ipak, riječ je o aditivnoj metodi koja dijeli puno toga s običnim 3D printanjem. Struktura organa printa se koristeći bjelančevine dok su prostori između popunjeni živim matičnim stanicama, a one rastu i popunjavaju zadani okvir.
Znanstvenici pokupe ljudske stanice biopsijom ili uzmu matične stanice te ih puste da se množe u Petrijevoj zdjelici. Tako dobiju svojevrsnu biološku tintu i ubace ju u 3D printer programiran za slaganje različitih vrsta stanica, skupa s drugim materijalima, u precizan trodimenzionalni oblik. Tako su već nastale jeftine umjetne jetre te bubrezi, no čeka ih još dug put prije no što će moći zamijeniti prave organe. Ipak, napredak je brz.
Ako ste među onima koji smatraju da je ljudska smrtnost tek pitanje brzine propadanja pojedinih organa, onda je 3D printanje rješenje za vječni život. S vremenom ćete (možda) poseniliti, ali tijelo će vam ostati u top formi. To je lakše reći nego učiniti. Morali biste biti u stanju zamijeniti svaki dio tijela, uključujući kosti, kožu, masne dijelove i arterije...
Bjelančevine iz 'mlade' krvi
Što ako čuveni eliksir života nije ništa do, doslovno rečeno, krvi mladih? Prema rezultatima istraživanja s početka prošle godine, to bi mogla biti istina. Krv mladih mogla bi zaustaviti, pa čak i preokrenuti proces starenja u starijih osoba.
Dovoljna je transfuzija krvi. Kad su znanstvenici ubrizgali krv mladih miševa izravno u krvotok starijih, otkrili su da su se potonji počeli pomlađivati. Još uvijek nije jasno zašto se to događa. Nagađa se kako bi za to mogao biti odgovoran utjecaj koji krv ima na srce, mišiće i mozak, kao i GDF11, bjelančevina koja regulira aktivnost matičnih stanica. U mladih miševa ima ih napretek, kod starijih znatno manje. Zašto? Nemamo pouzdan odgovor na to pitanje.
Istraživanja ovog područja još uvijek su u povojima, ali dosadašnji rezultati upućuju na moguću senzaciju. Iako su optimistični, znanstvenici su ipak vrlo oprezni s prognozama.
Genska terapija
Zašto miševi žive dvije, kanarinci 15, a šišmiši i do 50 godina? Po čemu se razlikuju?
Pitate li biokemičarku Cynthiju Kenyon, odgovor se krije u genima - starenje je povezano s jednim ili više gena. Uspijemo li otkriti o kojima se radi, možda ih možemo isključiti. Ta vrsta modifikacije gena naziva se genskom terapijom.
Eksperimenti na crvima (Caenorhabditis elegans) pokazali su da je oštećivanje gena DAF-2 dovelo do više nego dvostruko duljeg životnog vijeka. Taj gen kontrolira integritet receptora DAF-2 u stanicama, odgovornih za primanje bjelančevine IGF1, hormona koji utječe na rast djece i starenje. Oštetite li receptor, poremetit ćete uobičajen proces starenja.
Treba napomenuti da mutirani crvi nisu živjeli dvostruko dulje, već su upola sporije starjeli. Deset dana star mutirani crv nije bio isti kao i deset dana star običan crv, već je bio sličniji pet dana starom crvu.
Neki dokazi upućuju na zaključak da bi isto moglo vrijediti i za ljude. U istraživanju biokemijskih, fenotipskih i genskih varijacija u skupini stogodišnjaka Židova Aškenaza i njihovih potomaka pronađene su mutacije gena DAF-2 koje su oslabile djelovanje hormona IGF1.
Od besmrtnosti postignutom genskom terapijom razdvaja nas vjerojatno još puno vremena. No uspijemo li otkriti gene ključne za proces starenja i pravi način na koji možemo manipulirati njima, posve je moguće da će ljudska vrsta prevladati starenje.
Popravak telomera
Jedan od najvećih elemenata starenja stanica proces je koji se naziva skraćivanjem telomera. Kad se podijeli stanica, njen DNK ne replicira se savršeno. Zbog toga dijelovi DNK (kromosomi) postaju kraći svaki put kad se ona podijeli.
Srećom, kromosomi imaju 'amortizer' zahvaljujući kojem sam DNK ne postaje kraći kad se replicira. Taj amortizer su telomeri. Na nesreću, kad se telomeri previše skrate, stanica počinje gubiti DNK i počinje starjeti.
Dobra je vijest to što mlade stanice imaju enzim telomerazu, a on na telomere dodaje ono što je bilo skraćeno. Telomeraza dolazi u ograničenim količinama pa je ponestane kad se stanica podijeli dovoljno puta.
Nedavno su istraživači pri Stanford University School of Medicine otkrili novi način na koji umjetno produljiti telomere - pomoću TERT-om modificirane RNK koja prenosi upute od gena do dijelova stanice koji proizvode bjelančevine. TERT je tvar koju je moguće naći u telomerazi.
Dosadašnja otkrića su kratkotrajno rješenje jer omogućavaju produljenje telomera tijekom 48 sati. Čim stanice potroše telomerazu, telomeri se opet počinju skraćivati.
Prčkate li po telomerima, to nosi rizik. Dođe li do brže replikacije stanica nego što one odumiru, moguće je da ćete dobiti previše stanica, što može dovesti do raka.
Lijekovi protiv starenja
Ne bi li bilo sjajno kad bi za besmrtnost bilo dovoljno popiti nekoliko tableta svako jutro? Farmaceutske i zdravstvene tvrtke poput Googleovog Calica rade na ostvarenju tog sna. Nismo mu nadomak, ali znanost napreduje u tom smjeru.
Spoj nazvan sirolimus (poznat i po nazivu rapamicin) izvorno je korišten kao imunosupresor (prilikom, primjerice, transplantacije organa). S vremenom je otkriveno da produljuje životni vijek kvascu, crvima i miševima.
Sirolimus ima brojne negativne nuspojave pa nije idealno rješenje. Ipak, potakao je brojna istraživanja lijekova protiv starenja, a ona su dovela do nedavnog otkrića everolimusa, spoja koji se koristi za liječenje nekih vrsta raka, ali i koji djelomično preokreće proces opadanja imuniteta do kojeg dolazi starenjem.
Zasad je prerano reći hoće li ovi lijekovi biti razvijeni u nešto što će nam moći podariti vječnu mladost. Brojne studije pokazale su skromna povećanja životnog vijeka, do otprilike 14 posto. No sve je više istraživanja koja se bave ovim područjem. Bolje financiranje moglo bi dovesti i do novih kemijskih spojeva, potom i lijekova.
Prebacivanje uma
Ova je zamisao trenutno tek nešto malo više od hipoteze, ali vrijedi ju bar uzeti u razmatranje. Prebacivanje uma podrazumijeva upload vaše svijesti i pamćenja iz mozga u računalo.
Zasad se razmišlja o dva načina na koja bi bilo moguće ostvariti ovu ideju.
Metoda 'kopiraj-i-prebaci' uključuje skeniranje čitavog mozga i savršenog mapiranja svakog njegovog dijela, sve do zadnjeg elektrona, što bi se potom repliciralo u računalnom uređaju.
Postupna zamjena bi zamijenila svaki neuron u vašem mozgu nebiološkom, ali savršenom inačicom, oponašajući proces koji se prirodno odvija u nama. Tako bismo, bar teoretski, ostali tko jesmo, samo s trajnijim dijelovima.
Kako bi bilo koja od njih mogla biti moguća, računalo bi moralo biti dovoljno moćno za simulaciju stvarnog ljudskog mozga pri istoj brzini. Ideja nije nedostižna ako znamo da ljudski mozak funkcionira pomoću nizova električnih impulsa, ali teško je postići pravu simulaciju.
Uspijemo li u tome, vječni život bit će lako postići. Podaci nisu materijalne prirode pa će ih biti lako prebaciti na novi čvrsti disk jednom kad onaj koji ste dotada koristili počne zakazivati. Ako su podaci besmrtni, onda će takva biti i vaša svijest.
Više:Make Use Of