Apple nam se pokušao prodati kao konformizmu nesklon buntovnik koji ide svojim putem u bolju budućnost čak i kad nitko drugi to ne želi. Možda bi mu netko trebao reći da je sada establišment?
'Hrabrost', ispalio je Appleov stariji dopredsjednik za globalni marketing Phil Schiller pokušavajući tijekom predstavljanja iPhonea 7 i 7 Plus objasniti zašto su izbacili 3,5-milimetarski ulaz za slušalice iz novih izdanja svojih pametnih telefona.
Da, rekao je još ponešto, tipa kako im je trebalo prostora za nove tehnologije i inovacije u sve vitkijim smartfonima. I kako treba gledati naprijed, u budućnost, a budućnost slušalica je bežična. No ono što se urezalo u kolektivnu svijest upravo je ta jedna riječ. Hrabrost. Ni manje, ni više.
Schiller, ajmo reći, donekle ima pravo. Praktično potpuno odustajanje od 3,5-milimetarskog ulaza za slušalice nesvakidašnji je potez.
Riječ je jednom od dugovječnijih elektroničkih standarda koji je počeo postajati široko prihvaćenim s pojavom Sonyjevih Walkmana krajem 70-ih, a na kojem danas velikim dijelom počiva industrija koja se bavi masovnom proizvodnjom slušalica sa žicom. Njegovoj je popularnosti, ironično, u dobroj mjeri pridonio i sam Apple ugradivši ga u niz svojih proizvoda poput iPoda i, naravno, iPhonea.
Ima nešto i u tvrdnji kako u iPhoneima ponestaje prostora za novitete kojih smo mi, potrošači i korisnici, uvijek gladni. Appleu treba priznati i kako je tijekom zadnjih desetljeća u više navrata plivao kontra struje.
Pod vodstvom pokojnog Stevea Jobsa iz stolnog računala izbacili su tada sveprisutni floppy disk i prigrlili tek nastupajući i danas sveprisutni USB. Jedno od izdanja iPoda uopće nije imalo zaslon. Iz MacBook Aira su svojedobno tako odletjeli CD-ROM i Ethernet, lani je došao MacBook samo s ulazima za USB i slušalice. I tako dalje, i tako dalje...
Ali nismo više u sredini 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je provokativni reklamni spot 1984. mogao djelovati simpatično. Apple je danas jedan od divova potrošačke elektronike, s fantastičnim prihodima i ogromnom količinom gotovine te odgovarajućim utjecajem na tržište. Tada su (možda) više bili anarhisti elitisti. Danas su establišment.
Nije ni da ne vjerujem posve Schilleru kad kaže kako u iPhoneima ponestaje prostora. Trebalo je, vjerojatno, napraviti ustupaka kako bi Appleov smartfon postao koliko-toliko otporan na vodu i prašinu, a tipku Home preobraziti u touchpad osjetljiv na intenzitet dodira, da spomenem samo neke od promjena.
No to je kockanje s dobro proračunatim rizikom u koje Apple ulazi s pozicije teškaša dovoljno moćnog i utjecajnog da stvori potpuno novi standard i eko-sustav oko njega.
Trik s AirPodsima će ili uspjeti ili neće. Ako baš gadno flopne - što se vjerojatno neće dogoditi - mogu se uvijek vratiti starom, provjerenom dizajnu i tvrditi kako je, eto, narod to tražio. Ako ostvari makar i prosječan uspjeh, Apple će stvoriti još jednu nišu u kojoj će neko vrijeme biti jedini, a potom najveći gazda. Takva im se poslovna strategija dosad višestruko isplatila.
Pritom ih neće naročito biti briga što vi morate tegliti sa sobom još jedan adapter ako se ne želite odreći slušalica koje ste tek kupili, što je konektor Lightning sklon ispadanju iz utora, hoćete li moći slušati glazbu dok koristite Lightning za punjenje i obrnuto, koliko će bežične slušalice dodatno opteretiti bateriju te to što ćete AirPods vrlo vjerojatno u rekordnom roku negdje zagubiti. Dapače, ne bi me začudilo kad bi na potonje i svjesno računali.
Neće se ni osvrtati na kritičare koji će se žaliti zbog niže kvalitete bežičnog prijenosa zvuka, na one koji će upozoravati kako je kvalitetu zvuka bilo moguće poboljšati i bez zadiranja u unutarnji dizajn iPhonea, ni na one koji se pitaju zašto, do vraga, pametni telefoni uopće moraju biti tako prokleto tanki.
Ići će dalje svojim putem sve dok im prodajni rezultati ne daju za pravo ili krivo, a usput će proizvođače slušalica prisiliti na dvojbeno isplativu proizvodnju modela samo za iPhone. Ponašat će se u skladu s onim što jesu: ogromna i moćna međunarodna kompanija koja je u poziciji diktirati uvjete. Bilo bi, u najmanju ruku, pristojno kad bi se u Appleu prestali pretvarati kako su nešto drugo.
A i nekako mi se čini da se ne bavimo bitnim kad raspravljamo o slušalicama. Apple je, naime, opet ponudio mobitel s još moćnijim procesorima te značajkama prožetim strojnim učenjem i umjetnom inteligencijom. Je li doista važno što će se dogoditi sa slušalicama, bile one sa žicom ili bez nje?