Nakon izuma fotografije, nije dugo trebalo da nekolicina kriminologa primijeti određene uzorke u službenim fotografijama kriminalaca. Tvrdili su kako kriminalci imaju određene značajke na licima koje ih 'odaju' i prije hvatanja. Koliko je ova neobična metoda točna, odlučili su provjeriti Xiaolin Wu i Xi Zhang sa jednog kineskog sveučilišta. Korištenjem neuralnih mreža donijeli su zaključak koji postavlja brojna pitanja o etičnosti
Uistinu zvuči neobično da kriminalci imaju drugačija lica od nevinih ljudi. Upravo u tom svijetu postoji niz prijepora, no činilo se kako strana koja tvrdi da su posrijedi besmislice ima prednost. Naime, niti jedan od kriminologa koji je tvrdio kako ljudi mogu raspoznati kriminalce po licu nije imao jasno razrađenu metodu i statistiku koja bi potkrijepila njihove tvrdnje. Stvar je tu trebala završiti. Konačan pečat je postavio engleski kriminolog Charles Goring, koji je analizirao podatke o fizičkim abnormalnostima kriminalaca nasuprot nevinih i donio isti zaključak - statistika je bila neumoljiva: povezanost lica s kriminalom ne postoji.
No, vrijeme ide dalje, rade se nova istraživanja. Prijepori oko cijele stvari su utihnuli sve do 2011. godine, kada je skupina psihologa sa Sveučilišta Cornell demonstrirala kako su ljudi uistinu izvrsni u raspoznavanju nevinih i kriminalaca samo po fotografijama. Kako je to moguće, ako su ranija ispitivanja pokazala da nema statističkih različitosti od ranije?
Kako bi otkrili u čem je stvar, Xiaolin Wu i Xi Zhang sa Sveučilišta Jiao Tong u Šangaju iskoristili su niz složenih algoritama za proučavanje lica kriminalaca i nevinih. Iskoristili su službene fotografije 1.856 kineskih muškaraca u dobi između 18 i 55 godina bez brade. Na polovini fotografija bili su kriminalci. Iskoristili su 90 posto svih slika za 'treniranje' neuralne mreže te 10 posto materijala ostavili za stvarni test.
Rezultat nije ugodan. Xiaolin i Xi su otkrili kako je neuralna mreža identificirala kriminalce s točnosti od čak 89,5 posto. Rezultati govore u prilog svim ranijim pretpostavkama da 'na licima ima nešto'. Autori navode da konzistentni rezultati predstavljaju dokaz valjanosti u analizi lica u svijetu kriminala, usprkos brojnim kontroverzama na tu temu kroz godine (ili radije - desetljeća).
Neuralna mreža je za ovakvu stopu identifikacije kriminalaca iskoristila tri značajke lica - zakrivljenost gorne usne (23 posto veća kod kriminalaca), udaljenost između dva unutrašnja kuta očiju (šest posto kraća kod kriminalaca) te kut između dvije crte od vrha nosa do rubova usta (20 posto manji kod kriminalaca). Istovremeno, neuralna mreža je tako otkrila i zašto su ranija statistička istraživanja propala - neke detalje je ljudima bilo gotovo nemoguće opaziti.
S ovakvom potvrdom - briga za budućnost je sad veliko pitanje. Kako će ljudi iskoristiti ovakve analize u sutrašnjici? Hoće li se poput znanstveno-fantastičnih filmova (Minority Report pada na pamet) ljudi naći u nevolji čak i kad su nevini? Za sve je dovoljan tek računalni pregled neke službene fotografije za vozačku dozvolu, putovnicu i sl.
Do toga je svakako ostalo još neko vrijeme. Potvrdu ovakve analize valja napraviti na različitoj starosnoj dobi, spolovima, narodnostima i dr. jer je parametara pregršt. S druge strane, istraživanje je pokazalo i kako postoje neke vrlo bizarne nepoznanice. Dok stvari stoje tako, teško da će vlasti skenirati fotografije i osuđivati unaprijed.
