Na Subverzivni filmski festival došao sam stidljivo, ispričavajući se studentima: ‘Ma znate već, nisam ja iz ove menažerije.’ Pripremio sam zavidnu količinu bijesa, pogotovo na Žižeka. Tekst je već bio poludovršen. Što novo možemo očekivati od Žižeka? Tog kvaritelja omladine. Moje omladine. Mojih studenata. Zašto im od mozga radi kajganu?

Nakon jučerašnjeg predavanja dojam je ostao isti, ali je ‘slovenski div’ lako ispuhao balon mojeg pripremljenog bijesa. ‘Situacija je katastrofalna, ali nije opasna’, tako je glasio naslov predavanja. Krenuo je s malo tobožnje ‘dijalektike’, ali sa stvarno dobrim vicevima. Zašto Crnogorac ide spavati s punom i praznom čašom? Jer ne zna hoće li kad se probudi biti žedan. Poljski vic (iz doba komunizma): ‘Kod vas ono nema kave? – Ne, zabunili ste se, u dućanu preko puta nema kave, kod nas nema šećera.’ A onda je prepričao jednu epizodu iz Ninočke. To je upakirao u neku psihoanalizu, pod geslom ‘Ne d'o ti bog da ti se ostvare snovi’. Potom je nastavio protiv neoliberalizma: ‘Danas možete, a to sam provjerio, ne lažem, povećati penis tako da ga prvo rascijepite na dva dijela, tako da biste, oprostite mi, moje dame, istodobno mogli spavati s dvije… Sve možemo, ali ako netko traži da se poveća proračun za studente za tri posto, onda vam kažu: ‘E, to ne može! Izgubit ćemo konkurentnost.’ Vic je dobar. Nema veze ‘može - ne može’ (pitanje istine) ili ‘treba - ne treba’ (pitanje vrijednosti). E pa, takvu emancipaciju ljevičarskih ‘pokreta’ i ‘subverzije’ lako mogu podnijeti. Dapače, sudeći po licima brojnih prisutnih, meni su se vicevi činili smješnijima negoli drugima.

Potom je nastavio protiv multikulturalizma: ‘Trebamo se posipati pepelom i zbog kolonijalizma i zbog podjarmljivanja, kažu multikulturalisti’, ali pravi ljevičari bi trebali biti radikalni i dotičnima reći: ‘Oprostite, ali tko ste vi da mi nabijate krivicu?’ Odmah potom malo je skrenuo da na taj način trebamo razgovarati s desničarima, ali nema veze – the show must go on.

Feminizam. 'Crni labud' je, kaže Žižek, antifeministički film. Jer žene, za razliku od muškaraca, u holivudskim filmovima uvijek nadrapaju kada slijede karijeru: one trebaju znati gdje im je mjesto. A kao ilustraciju situacije vremena spomenuo je kako zadnji James Bond – 'Zrno utjehe' – prvi put završava tako da 007 i njegova družica ne završe u zagrljaju. Čak i pomažu Evu Moralesu i njegovim seljacima. Eto, čak se i neoliberalizam mijenja.

A vi, ljevičari, pazite se (to je glavna poruka): ‘Lijepo je nakon dvadeset-trideset godina prisjećati se, sjećaš li se kako smo onda protestirali, pa kad smo se s policijom… ali ja vas pitam: ‘Dobro, zauzeli ste parlament, a što ste napravili poslije?’’ Hm, kad bolje razmislim, to bi bila i moja poruka. Nisam mislio da tako može govoriti i ‘Elvis Priestly novih ljevičarskih pokreta’. Ali to nije moja briga. Neka ga razapnu i nedosljednosti traže pravi ljevičari. ‘Bit će krvi’, rekli su organizatori, danas kada ga uhvate ti pravi ljevičari.

Ukratko, bila je to lijepa ljevičarska (?) propovijed. Neoliberalizam: minus, ali zapravo plus; feminizam (++), rat u Libiji, Egipat (‘eh, kako se ljevica lako udružila s neoliberalima!’), Hollywood (minus, ali zapravo…), multikulturalizam (plus, ali zapravo…). Sve što jedan dobar ljevičar treba znati o situaciji danas. A dobar je svećenik pred bogom dio stada. On voli lite-kulturu. Gleda TV serije (serija ‘24’ je najbolja, ‘jer su glavni junaci očajni, bez ideala i utjehe’). Spominje malo seksa. Malo politike. Malo tehnologije (‘Steve Jobs je gori od Billa Gatesa’). A škrabica se puni na ulazu. ‘Bilo bi dobro’, završio je Žižek, ‘kada bi se za diskusiju ispraznila dvorana, pa da ljudi još jednom uđu i kupe karte… i tako nekoliko puta.’

Dvorac u nekoj pustoši (‘Zagreb kao središte kognitivne mape svijeta’) zaposjeli su transseksualni Transilvanci. Njihova maškarada počinje ‘skokom ulijevo’ - vremenskim krivljenjem: ‘Let's do the time warp again’. Slučajni namjernici, seksualna nevinašca, Brad Majorsa i Janet Wise, uvode se u neodoljive, mistične, transseksualne prakse. Njihov je vođa, znanstvenik transseksualac transvestit Frank'n'Further, i njegova je misija da od tjelesnih dijelova desničara (blentavih straightova) napravi novog čovjeka – mutavog Rockyja.

Subverzivnost ‘kritičke’ teorije koja se nudi na filmskom festivalu (dopustite da se izrazim ‘lakanovski’) jest taj ples transseksualnih Transilvanaca. Uloge podijelite sami. Moj je prijedlog sljedeći: Riff Raff (Zygmund Baumann) – bivši član sovjetske vojne sigurnosti u Poljskoj pedesetih (KBW) zadužene za borbu protiv ukrajinskog nacionalizma i ostataka poljske vojske; Eddie, u filmu Meatloaf-Hot-Patootie-Bless-My-Soul (na pozornici Slavoj Žižek) odnosno donator polovice mozga Rockyju (S. Horvat); Dr. Everett Scott (Terry Eagleton) - konkurentni ‘znanstvenik’ paraplegičar, autor teoloških spisa u časopisu Slant tijekom 1970-ih, s obnovljenim interesom za teologiju i Slavoja Žižeka (u filmu – vlastitog nećaka); Magenta, Riff-Raffova sestra (Antonio Negri) – anarhist – u stvarnosti optužen za oružanu pljačku, te proširenu praksu pokreta ‘proleterske eksproprijacije’ i tzv. ‘masovne ilegalnosti’, Potere Operaio, pokreta koji je pucao na demonstrante, postavljao bombe, te u jednoj takvoj slavnoj bombaškoj akciji 1979. ubio dvije osobe.

A Frank'n'Furter, glavni lik, panhedonistički znanstvenik s kojim transseksualni Transilvanci u vremenskom skoku ‘skaču ulijevo', a potom lete u nebo, mogao bi biti recimo naš bivši predsjednik, ili njegov pobočnik za pitanja neokolonijalizma Budimir Lončar (veliki prijatelji Moamera Gadafija, arapskih i ostalih emancipirano-nesvrstanih diktatora), a možda - da prostite - naša simbolizirana (transseksualna transilvanska) hrvatska znanost.

Dvorana kina Balkan u potpunosti je odgovarala Frank'n'Furtherovom Stage Showu, s gipsanim Atlasima za pridržavanje stropa i mezaninom za Transilvance voajere. ‘Let's Do the Time Warp Again’. Bio je to pravi hrvatski gothic – i za to mu hvala.

‘Zagreb u centru kognitivne mape svijeta’, piše jedan organizator. Right. Na Jelačićevom trgu, zgrada ispod nebodera oblijepljena je golemim, džambo-posterom za maškaradu. Ima li što subverzivnije od toga? Hm. Jedna mi ideja pada na pamet: ne bi li bilo stvarno subverzivno kada bi nekome, recimo poreznim obveznicima (‘radnicima’!) palo na pamet pitati koliko ima smisla da se sve to plaća iz njihovih džepova (iz gradskih i proračunskih fondova)? A kada je riječ o ostalim financijerima, multinacionalnim kompanijama, veleposlanstvima, velikim i malim izdavačima… ne upotpunjuju li svi oni, uz nas, taj kemp - bal vampira? And crawling, on the planet's face, some insects, called the human race. Lost in time, and lost in space... and meaning.