Posebno će se sastati izaslanstva obiju zemalja predvođena kancelarkom i premijerom. Srbijanski potpredsjednik Vlade Božidar Đelić sav sretan (što je njegovo uobičajeno stanje) kaže da će Merkel obavijestiti o

svemu – 'od završetka suradnje s Haškim tribunalom, preko ispunjenja plana vlade za priključenje EU do napora Beograda da uspješno vodi dijalog s Prištinom. U tom kontekstu zna se koje su crvene linije koje Srbija neće preći'. Ukratko, očekivane govorničke figure za opsjenu naivnog općinstva.

Ono što se u Beogradu trenutačno prešućuje malo je neugodnije: naime, Merkel sa sobom dovodi izaslanstvo birokrata (Beamtern); u pratnji nema nijednoga ministra savezne vlade, nijednoga predstavnika političkih stranaka u Bundestagu, nijednoga predstavnika njemačke industrije. Iz Berlina već je uvijenim riječima najavljena 'iskrena potpora' pridruženju Srbije Europskoj uniji – istom kad ispuni zakonodavne i ostale preduvjete. Iz Beograda, pak, ubrzano obećavaju usvajanje nekoliko ključnih zakonskih rješenja: restitucija imovine, ukidanje monopola u telekomunikacijama itd. Uzgred: crkve su pobjesnjele i u nekršćanskom, neislamskom i nežidovskom gnjevu protestiraju, tvrdeći da im restitucija neće vratiti sve čemu se nadaju; telekomunikacijske tvrtke (Telekom, VIP, Telenor) tuže Regulatornu agenciju (RATEL), jer misle da su bile prikraćene pri uvođenju još jednog operatera fiksne, žičane, telefonije (i svega što uz to ide, naravno).

Još nije jasno hoće li povlasticu da se s gospođom Merkel susretne i razmijeni misli imati i srbijanski ministar vanjskih poslova, mlađani i hiperaktivni Vuk Jeremić; ne spominju ga nigdje. Zli ljudi pričaju da Jeremić ide po kuloarima, hvata ljude za gumbe Armanijevih ajncuga i ispričava se zato što je Vanuatu priznao Republiku Kosovo. Procjena je da bi njegova nazočnost bila, recimo... nepotrebna. Diplomatski izvori iz Berlina, anonimni dakako, rekli su ovom izvjestitelju da – u širim crtama – Srbija, Hrvatska i već sve te zemlje Njemačkoj ne znače mnogo. Njemačkoj (kao i drugim Velikim Silama) ovdje su važni red, mir i stabilnost: nitko ne treba sukobe nakostriješenih kokotića u svom stražnjem dvorištu.

Taj Balkan, što reče kancelar Bismarck na vrijeme, 'nije vrijedan kostiju niti jednoga hanoveranskoga grenadira'; bolje bi bilo da su ga kasnije poslušali. Zato će, kako saznajemo, Merkel inzistirati na: odnosima Srbije s Europom i na procesu pridruženja; na 'dobrosusjedskim odnosima' s Kosovom; i na odnosima Srbije s Bosnom i Hercegovinom. Prevedeno na obični jezik, to znači da je iz Berlina pokazana ona poslovična mrkva (pridruženje EU), a da će iza zatvorenih vrata doći do uvrtanja repa. 'Dobrosusjedski odnosi' s Kosovom znači – dosta više i tih sitničarenja s carinskim žigovima, balvanima na cesti i ostalim bedastoćama; dajte se urazumite i jedni i drugi već jednom. 'Odnosi s BiH' znači Mile Dodik i njegove cirkuske atrakcije: BiH ostaje cjelovita, nema revizije Daytona, nema simetrije između Republike Kosovo i Republike Srpske i – kuš.

Službeni dio posjeta energične dame Angele Merkel Srbiji – što je znakovito – počinje u utorak susretom s Ružicom Đinđić, udovicom premijera Zorana Đinđića, s njihovom djecom (kćerkom Jovanom i sinom Lukom) i sa stipendistima zaklade za mlade talente 'Zoran Đinđić', osnovane zajedničkim naporima obitelji, Demokratske stranke i njemačke države. Njemački diplomatski izvori smatrali su potrebnim da tu okolnost posebno istaknu vašem izvjestitelju: 'Obratite pozornost: to je suptilna, ali i veoma jasna poruka vladajućoj koaliciji.' Poruka Merkel i njezine vlade, dakle, glasila bi: držite se europskoga puta Srbije, puta koji je Zorana Đinđića stajao glave. Tu bi sad bilo mjesta povjesničarskim zdvajanjima i davorijama oko 'tragične rascijepljenosti' Srbije između Zapada i Istoka; između demokracije s industrijalizacijom i despotije s patrijarhatom i Crkvom, ali toga ćemo se poštedjeti ovdje. Recimo još samo: između Europe i Rusije. Rusija je, međutim, daleko i suzama ne vjeruje. Europa je tu, oko Srbije; Europi, Americi i Ujedinjenim narodima dosta je više držanja vojnika po kojekakvim balkanskim zabitima da se urođenici ne potuku iznova; to košta i previše je 'hanoveranskih grenadira' tu ostavilo kosti od 1991. do danas; a tek prije toga...

Angela Merkel će – kako stvari sada stoje – u Beograd stići s jasnim i urednim dnevnim redom, otprilike kako je gore objašnjeno. Desničarsko-šovinistička oporba vikat će (naravno) o 'Četvrtome Reichu' (kako to zove londonski Daily Mail od prije neki dan), germanskoj dominaciji, Vatikanu, Židovima, masonima i već sve to. Na kraju će se pojaviti službena priopćenja; Boris Tadić slikat će se s Merkel, rastat će se u duhu međusobnog uvažavanja, uzajamnog poštovanja, obostranog razumijevanja, ljubavi i prijateljstva – i miroljubive koegzistencije, kako se govorilo za pokojnoga Broza. Od svega toga Srbija neće postati veća (ni za Kosovo), ali niti Njemačka manja.