Osim kuknjave Tome Nikolića da mu je ukradeno čak pola milijuna glasova, šteta je što izborno povjerenstvo neće nikada napraviti izložbu nevažećih listića: takvih je bilo gotovo pet posto, više nego glasova za Šešeljeve radikale, a osim likovnih motiva i raznih poruka, obično je dopisivan i 13. kandidat: nečija mačka, čiča-Gliša, Chuck Norris itd, da o psovkama i prostotama i ne govorimo
Neočekivano brzo, već u utorak ujutro, Demokratska stranka Borisa Tadića i koalicija oko Ivice Dačića priopćile su – ne bez stanovitih slavodobitnih tonova – da će napraviti novu vladu Srbije tek nakon drugoga kruga predsjedničkih izbora, 20. svibnja. Tadić jest prošao slabije nego 2008, ali je zato Dačić prošao odlično (udvostručio je broj mandata), pa je sva prilika da će dosadašnja vladajuća koalicija imati solidniju skupštinsku većinu nego u protekle četiri godine: najmanje 137 poslanika, sa skoro izvjesnom podrškom LDP-a Čedomira Jovanovića i manjina - čak i oko 150 od 250 mjesta u parlamentu (do sada su jedva skupljali onih nesretnih 126, uz cjenjkanja i trgovine). Osim toga, Šešeljevi radikali ostali su ispod crte od pet posto i praktički su uklonjeni sa političke scene. Koštunica i njegova DSS provukli su se – kako izgleda – samo zahvaljujući glasačima sa Kosova, oduvijek sklonim Koštunici. Odnos snaga, dakle, sada je barem malo jednostavniji.
U četvrtak je Republičko izborno povjerenstvo saopćilo konačne rezultate svih izbora. Zanimljivo je da je razlika između dvaju predsjedničkih kandidata svedena na pola postotka u korist Tadića, što je do sada najmanja zabilježena prednost. Opći je dojam da će Tadić vjerojatno pobijediti u drugome krugu. Osigurao je potporu većega dijela političkog spektra, što se vidi iz rezultata parlamentarnih izbora; čak su i Šešeljevi radikali svojim glasačima rekli da ne glasaju za Tomu Nikolića, jer njega mrze više i od Tadića. U drugome krugu za Tadića će – preko volje, ali što se može – biti i onih koji su ubacili nevažeće listiće u nedjelju, prosvjedujući protiv onoga što smatraju izdajom ideala, nedostatkom istinskog izbora i neprincipijelnom politikom.
Šteta je što Republičko izborno povjerenstvo neće nikada napraviti izložbu nevažećih listića s likovnim motivima i raznim porukama. Na listiću za predsjednika obično je dopisivan i 13. kandidat: nečija mačka, čiča-Gliša, Chuck Norris itd.; čak je i kolumnist Teofil Pančić dobio najmanje jedan glas. O psovkama i prostotama da i ne govorimo. Nevažećih je listića, međutim, bilo skoro pet posto, više nego glasova za Šešeljeve radikale...
Onda je Tomislav Nikolić počeo – po starom radikalskom običaju – s kukanjem da je prevaren, da je sve to 'kriminal' i obećao je pokazati dokaze da je ukradeno barem pola milijuna glasova. Pokazao je u četvrtak, na parkiralištu pred Skupštinom Srbije, jednu vreću s oko 'tri tisuće glasačkih listića' (nismo brojali) koju je, kaže, u kontejneru za smeće negdje u Vojvodini pronašao bezimeni građanin. Listići su izgledali autentično i bili povezani trobojnim vrpcama, mada su bili uglavnom u rasutome stanju. Obećao je podastrijeti svoje dokaze tužiteljstvu, policiji i svima nadležnima, mada je prvo otišao plakati u veleposlanstva Rusije, SAD, EU, OSCE itd.
Nekoliko je puta izjavio da su demokrati negdje u inozemstvu dali tiskati tih pola milijuna glasačkih listića, pak su ih 'preko Mađarske' unijeli i njima zamijenili autentične listiće. Onda je dodao i da ti listići nemaju 'holograme i serijske brojeve'; problem je u tome što glasački listići nemaju hologram, a da numerirani ne smiju biti po zakonu, pa je tako Tomo Nikolić dosta uzgubio na uvjerljivosti. Dočekali su ga zatim razni razboriti i iskusni ljudi s logičnim pitanjima: na svakome biračkome mjestu, kažu, ima po tridesetak i više povjerenika i stranačkih promatrača, nijih ukupno, sračunao je netko, oko 17 tisuća; kako nitko nije primijetio podvalu i krađu? CESID (srbijanski GONG) objasnio je da je nemoguće pokrasti i zamijeniti glasačke listiće pri transportu od biračkog mjesta do Republičkog povjerenstva, jer se to dade otkriti odmah, usporedbom zapisnika i stanja u vreći. Pola milijuna je, dakle, uvelike pretjerano, ali Tomo Nikolić vazda je imao širok zamah i tešku ruku u politici, što je skoro dvadeset godina učio od Vojislava Šešelja.
Dobro: tih tri tisuće listića iz Tomine vreće policija i tužiteljstvo ispitat će i lokalizirati. Ima načina, naročito ako im Tomo ukaže na svjedoka koji ih je pronašao. Tomo je u petak podnio kaznenu prijavu, izjavio da će ipak izaći u drugi krug predsjedničkih izbora, ali je dodao i da je moguće da 'narod poništi izbore'; nije objasnio što je time htio reći. Prije toga je obećavao 'masovne' prosvjede za vikend, ali i to budemo vidli...
Sve to skupa do sada izgleda jeftino i tipično radikalsko demagoški. U svakim se izborima pomalo ukrade, pretežno na lokalu; tako je, kako izgleda, bilo u Zaječaru gdje je predsjednik općine uspio na jednom biračkom mjestu uzeti 238 posto glasova, a na još nekoliko preko sto posto. To se sada tumači i nesposobnošću članova biračkih odbora, koji navodno nisu zaokruživali sve birače, mada su morali, ali i to će se rasvijetliti. Sada treba sačekati 20. svibnja; možda se još nešto skandalozno dogodi, to se ne dade isključiti (znajući igrače), ali teško da će Tadićeva prednost biti ozbiljnije ugrožena.