Ishod drugoga kruga srbijanskih predsjedničkih izbora nazire se s velikom izvjesnošću: Boris Tadić pobjeđuje. U sportu bi se reklo 'par forfait', odustajanjem protivnika. Nije Toma Nikolić odustao, mada se i time prijetio u jednome trenutku; on je samo učinio nekoliko nepojmljivo krivih poteza u kritičnom periodu kampanje, uključujući i tu prijetnju.

Podsjetimo se: prvo je – kako je kasnije ispalo – izmislio krađu 'pola milijuna glasova' oslanjajući se na neku vreću s oko dvije tisuće ispunjenih glasačkih listića kojom je mahao ispred Skupštine. Kriminalistička policija, kada je konačno, nakon odlaganja, tu vreću dobila, smjesta i lako otkrila je da potječe s jednoga biračkoga mjesta u Pančevu i da su je posljednji u rukama imali članovi biračkog odbora iz Šešeljeve i iz Nikolićeve stranke, što nije bilo zgodno. Osim toga, zapisnik s rezultatima izbora s tog glasačkog mjesta uredno je dostavljen Republičkom izbornom povjerenstvu i nije sporan.

Onda je Toma Nikolić, u zanosu strasti, egzaltirano izjavio da u drugi krug neće ići, a da će 'narod poništiti izbore' putem masovnih prosvjeda. Bilo je hladno i kišilo je, pa su 'masovni prosvjedi' spali na dvije-tri kolone automobila po ulicama Beograda i još par gradova samo jedne večeri.

U srijedu je konačno održan čuveni i glasno najavljivani dvoboj dva kandidata na državnoj televiziji. Protokol tog duela bio je istančan do najmanjih detalja: tko ide u koju 'zelenu sobu' pored studija, tko koga može dovesti, koliko sekundi tko ima za odgovore na osam glavnih tema, a koliko za replike. Jedan od urednika državne televizije objasnio nam je da su bili primorani na takovu preciznost zbog ranijih iskustava s Tomom Nikolićem i njegovim zamjenikom Aleksandrom Vučićem. Vučić je imao običaj da u reklamnim pauzama upada u studio i vrijeđa protivničke kandidate. Radnici osiguranja kažu da je i ovaj puta galamio i psovao ('Zgazi gnjidu!'), ali mu pristup u studio nije bio dopušten.

Taj dvoboj dva predsjednička kandidata potrajao je sat i pol. Prvi dojam bio je da se nijedan kandidat nije držao zadatih tema: Nikolić je nametao priču, a Tadić je onda reagirao. Konačni dojam – a oko toga se svi slažu – jest da je Tadić sačuvao dostojanstvo i ispao gospodin; Nikolić je samo potvrdio svoj imidž nasilnika i prostaka, ulogu koju je ipak dva desetljeća učio od Vojislava Šešelja. Voditelju je bilo najteže: u jednom trenutku prerano uključeni mikrofon uhvatio ga je kako preklinje Nikolića da ne vrijeđa Tadića tvrdnjama da je 'lažov'. Opća procjena ovoga trenutka (petak) jeste da Tadić pobjeđuje; neki taksisti daju mu čak petnaestak postotaka više u nedjelju, ali to je tek osobni dojam. Vjerojatnije će Tadić Nikolića pobijediti jednoznamenkastim postotkom.

Građanska kolebanja

Ovaj drugi krug predsjedničkih izbora otkrio je i stanovite dvojbe i kolebanja unutar liberalno-demokratske oporbe: njima je Nikolić po definiciji stran i odbojan; Tadić, međutim, ne prolazi mnogo bolje. Vesna Pešić, veteranka protumiloševićevske oporbe i osoba priznatog moralnog integriteta, ovih dana zastupala je ideju kohabitacije po svaku cijenu jer da je to jedini način da se ograniči Tadićev cezaropapizam. Dakle, veli Vesna, glasajmo za Tomu Nikolića i ograničimo Tadićevu svemoć; neka Tadić bude premijer, a Toma predsjednik, pa će se uzajamno ograničavati i provjeravati.

Takvo zaključivanje ima svoju unutarnju logiku, ali ima i estetski problem: tko bi normalan i s nekim integritetom na liberalno-demokratskoj i uvjetno rečeno lijevoj sceni želio Tomu za predsjednika Republike? Da je netko drugi u pitanje, pa hajde, dobro, ali Toma! Premalo je vode proteklo Savom i Dunavom od vremena kada je taj isti Toma bio četnički vojvoda, Šešeljev zamjenik i desna ruka. Cijela ta njegova priča o transsupstancijaciji Srpske radikalne u Srpsku naprednu stranku djeluje kao jeftini vašarski mirakul čim se Toma samo malo iznervira: odmah progovara na lakat radikalsko-šešeljevskim jezikom, prijeti, laže na sva usta i implicira nasilje. Od Šešelja naučio je vještinu bestidnosti: da vam laže u oči na način opscen i bezobrazan toliko da vam se kao jedina alternativa nadaje da ga udarite jer druge nema, a on samo na to i čeka da bi kasnije cvilio jer da ga tuku.

Toma – namjerni gubitnik?

Da tu nešto nije u redu, skužili su i obični ljudi po Beogradu: već nekoliko njih upitalo me je ponaša li se Toma Nikolić tako namjerno, ne bi li izgubio izbore? Znajući ih kakvi su, to pitanje nije bez neke. Toma Nikolić i Aca Vučić nisu glupi; jesu prostaci i nasilnici, ali bedasti nisu. Tko bi pri zdravoj pameti htio biti srbijanski premijer ili predsjednik nakon svega? Tko bi pri zdravoj pameti naslijedio kadrovsku strukturu koju je Demokratska stranka punila svojim ljudima ovolikih godina? Zoran Đinđić bio je primoran naslijediti Miloševićev državni aparat onakav kakav je nađen (as found), ključ u ruke, pa kako je prošao? Mnogo je ugodnije i ljepše biti vječitim oporbenim liderom koji – eto – trpi nepravde i tlaku, a ima najviše mjesta u parlamentu, nego ga mrze profesori, pa nikako da se iskaže u svojemu punome sjaju. Možda upravo stoga Tomo Nikolić pravi nepotrebne scene, cirkuse i kravale, koji se pritom još i sviđaju njegovim biračima.

U nedjelju navečer policija i mediji – prije svega državna televizija – plašit će se, kako čujemo, preuranjenih izljeva trijumfalizma ako se netko prevari i prije vremena proglasi pobjedu. Zato će se CESID (srbijanski GONG) uzdržavati od svojih redovitih presica u izbornoj noći i čekat će se samo službena preliminarna procjena ishoda drugog kruga predsjedničkih izbora.