Što će biti s državom koja želi potjerati najobrazovanije ljude u inozemstvo, s državom koja se panično boji svojih učitelja, profesora, i doktora? Na to pitanje svi znaju odgovor, ma koliko šutjeli o tome
Dok ljudi na sve strane gube posao nošeni bujicom krize, taj dosadni sindikat znanosti upozorava da bi znanstveni novaci mogli otići s fakulteta i instituta na burzu ili na Novi Zeland. O čemu je riječ? Novaci se zapošljavaju na ugovorni rok u kojem moraju doktorirati, a kada to obave, pa još ispune i druge preduvjete za dobivanje stalnog posla (sudjelovanje na skupovima, objavljeni radovi itd.), nitko im stalan posao ne garantira. No, prilično se izglednim čini, unatoč povremenim pokušajima Vlade da smiri taj strah, da uopće neće biti ni selekcije niti razumnog 'rezanja'. Mladi znanstvenici sve su bliži kolektivnom i masovnom odlasku iz službe. Nakon što je otvarala fakultete diljem Hrvatske, kako bi obrazovnu razinu približila prosjeku EU, država je našom verzijom Bolonjske reforme dovela tu politiku do ekstrema. Nastavni su programi tako napuhani da bi zapošljavanje svih (pazite: svih!) znanstvenih novaka koji doktoriraju jedva održalo sadašnju razinu kvalitete nastave, ali i znanosti, jer znanstvenici pretrpani nastavom i administracijom teško mogu dovoljno dobro raditi u znanosti. Naravno, možda nam znanost i visoko obrazovanje uopće niti ne trebaju, ali bih zbilja volio vidjeti premijera koji bi tako nešto rekao...
Možda će, uruše li nam se fakulteti, naši ljudi studirati u Sarajevu, Novom Sadu i Beogradu, jer je tamo sve ionako jeftinije, a kod nas će se širiti studiji za zapadnjake koji također traže jeftinije fakultete... Znate li da sve više građana EU dolazi k nama popravljati zube ili povećavati grudi, dok naši građani istodobno gube zdravstvene usluge? E pa nastavi li se ovako s mladim znanstvenicima, toga se možemo bojati i u visokom obrazovanju. Uostalom, sindikat je još u eri Ive Sanadera upozoravao da male zemlje u okvirima svjetskog trgovačkog ugovora GATS mogu ostati bez skoro čitave znanosti i većine visokog obrazovanja. No, naši znanstvenici su, unatoč tome, masovno prigrlili bešćutno tržišne reforme (između ostalog, Bolonju), pa ne čudi da danas čak i socijaldemokrate treba uvjeravati u važnost obrazovanja. To što se znanost kasno probudila nije, međutim, razlog da Vlada kazni mlade znanstvenike.
No, neki se pitaju je li u krizi nelogično zaposliti mlade doktore kao docente. Nije li jeftinije otpisati ih i zaposliti početnike, s manjom plaćom? Ne. Kao prvo, početnik ne može raditi ni približno sve što može potpuno obučen znanstvenik, pa tu i nema prave usporedbe. Kao drugo, otpuštanje pa zapošljavanje zapravo je skuplje jer je posao znanstvenog novaka pripravnički. Država ulaže milijune u obrazovanje stotina mladih znanstvenika. Sada kada oni to ulaganje trebaju vratiti, izgleda da će skoro svi dobiti nogu, jer je u ovoj fiskalnoj godini jeftinije zaposliti početnika nego gotovog znanstvenika. U obrazovanje novih početnika opet će se ulagati, ulagati i ulagati, a pitanje je hoće li i oni kad doktoriraju ostati raditi za državu. Naravno, s vremenom će se promijeniti ljudi na vlasti, pa će posljedice ove politike nekom drugom sletjeti u krilo. HDZ je, bez osjećaja odgovornosti, ostavio SDP-u lijepu kolekciju proračunskih rupetina, a SDP bi slijedećoj vlasti mogao ostaviti uređenje iz filmova znanstvene fantastike – Avatar, Tuđinac (Alien), Istrebljivač (Blade Runner) – gdje je sve podređeno bogatašima i trgovcima, a političari statiraju u kukuruzu. Usputno: banke su i u takvim filmovima uglavnom zaobiđene, jer ni filmska industrija ne udara na prave centre moći.
Znam, znam, već dugo traje kampanja za privatizaciju ili uništavanje svega što nije privatno, pa tako i javno financirane znanosti. No, nema tu puno argumenata, osim argumenta da treba slušati banke i menadžere (čitaj: 'ekonomijom će najbolje upravljati oni koji su nas uvalili u ovo') i argumenta 'nema novaca' (dopuni: 'za vas nema, a za nas i naše ima'). Pravo je pitanje, rekao bih – što će biti s državom koja želi potjerati najobrazovanije ljude u inozemstvo, s državom koja se panično boji svojih učitelja, profesora, i doktora? Na to pitanje svi znaju odgovor, ma koliko šutjeli o tome. Jasno, nastavi li se SDP kretati u naznačenom smjeru (ne samo u odnosu prema znanosti), ljevičarski će ekscentrici još jače grickati njegov politički prostor, po uzoru na Kerume i Glavaše koji su nagrizli HDZ-ovu podršku. Kako SDP smatram važnim za političko zdravlje Hrvatske, živo me zanima brinu li iste brige i ponekog SDP-ovca?