Za hrvatski film u 2015. može se reći da se upisao na kulturnu mapu Europe. Posegnemo li i za drugom, političarima također omiljenom replikom za otvaranje kulturnih manifestacija, hrvatski film još uvijek ne uspijeva ‘okupiti publiku u velikom broju’
Spominjanje politike, pa i kulturne, u kontekstu hrvatskog filma bitno je zato što on trenutačno čini najživlji dio domaće kulturne proizvodnje. Ako se sjetimo početka rada Ministarstva kulture u mandatu Andree Zlatar, koja je priželjkivala osnivanje centra za knjigu nalik filmskom HAVC-u, danas sa žaljenjem možemo slušati o propadanju izdavačkog sektora, a čini se da je domaća filmska industrija u postojanom rastu, dobrim dijelom zbog uređenog sustava koji podržava tu branšu.
Industrija dosegla plafon
Riječ je doista o najživljem sektoru kulture zbog njegovog strateški planiranog razvoja - od kontinuirane domaće proizvodnje i rastućih inozemnih uspjeha pa do osmišljenog privlačenja stranih filmaša koji su radeći na deset projekta za 492 dana snimanja potrošili 167 milijuna kuna na hrvatske proizvode i usluge, u ukupnoj vrijednosti potpore, odnosno povrata, od 32 milijuna kuna. Iz HAVC-a tvrde da je izvoz usluga dosegao svoju gornju granicu u uvjetima prije izgradnje ozbiljnog filmskog studija, što je najavljivano ranije ove godine. Neslužbeno se saznaje da su za iduću godinu sigurna tri projekta, jedan iz Velike Britanije i dva iz Danske.
Najjača festivalska godina
Uz rast industrijskog dijela, rastu vidljivost i uspjeh hrvatskog filma u inozemstvu. Čak 96 hrvatskih filmova (uz manjinske koprodukcije) nastupilo je na 70-ak međunarodnih festivala, a osvojili su 40-ak nagrada. Među njima su najznačajnije Zlatni lav za najbolji kratkometražni film u Veneciji za 'Belladonnu' Dubravke Turić, nagrada žirija u Cannesu u kategoriji Un Certain Regard za 'Zvizdan', Zlatna školjka za najbolji film u San Sebastianu manjinskoj koprodukciji 'Vrapci' i Europska filmska nagrada za najbolji kratkometražni film 'Pikniku' Jure Pavlovića, a koju je hrvatski film osvojio drugu godinu zaredom, nakon lanjske pobjede manjinske koprodukcije filma 'Kokoška' Une Gunjak. To je tek vrh festivalskog uspjeha i treba mu pridodati svjetske nastupe, i to premijerne, ‘Imena višnje’ Branka Schmidta u Moskvi i filma ‘Život je truba’ Antonija Nuića u Varšavi te prikazivanja ‘Ti mene nosiš’ u Karlovim Varima.
Još uvijek premalen interes za domaći film
U domaćoj perspektivi gotovo polovicu godine obilježio je ‘Zvizdan’ Dalibora Matanića, ujedno najgledaniji domaći film u hrvatskim kinima s 42.815 gledatelja. Gledanost ‘Zvizdana’ čini polovicu od ukupne gledanosti hrvatskog filma u 2015. No iz perspektive domaćih kinodvorana priča o hrvatskom filmu ipak je malo manje uzbudljiva. Velik dio uspjeha ‘Zvizdana’ kod hrvatske publike sigurno pripada i priči koja se ispreplela oko Matanićeva filma - od Cannesa i ostalih nagrada do finala na zagrebačkoj premijeri u HNK-u - no promocije nije nedostajalo ni filmu Ivone Juka ‘Ti mene nosiš’, a on je zastao na 8.050 gledatelja i treći je najgledaniji hrvatski film unatoč iznimno pozitivnim kritikama, sveprisutnosti u medijima, vrlo ažurnom moderiranju Facebooka, pa i opsežnom plakatiranju. Na drugom je mjestu ‘Život je truba’ Antonija Nuića, koji još igra u kinima, a pogledalo ga je oko 10 tisuća ljudi.
O jazu između uspjeha hrvatskog filma vani i slabijeg odaziva publike doma govorilo se proljetos uoči Festivala igranog filma u Puli, kada se među recima dalo iščitati da slabijem interesu za domaći film najviše smeta loš tretman kinodistributera koji ga stavljaju u kompeticiju s inozemnim blockbusterima. Bez obzira na to što je u 2015. u punoj snazi zaživjela i mreža nezavisnih kina, podaci o gledanosti govore da se još uvijek nije doskočilo problemu privlačenja domaće publike u kina, a to je posao koji tek treba obaviti.
Prema najavama iz HAVC-a, za 2016. u planu je akcija ‘filmskog opismenjavanja’ i ulaska u digitalnu distribuciju, a u tijeku je i koncipiranje prvog legalnog online filmskog servisa u ovom dijelu Europe. ‘Filmska pismenost za nas znači akcije koje uključuju i školske i lokalne vlasti, a sastoji se od obrazovanja za film, obrazovanja putem filma i obrazovanja filmskih profesionalaca’, kažu nam.
Uzmemo li u obzir to da je pred kraj godine HAVC nakon dugotrajnog natezanja potpisao ugovor s HRT-om o financiranju, a koji mu garantira, kažu, ‘postojane prihode i stabilnu poslovnu 2016.’, pribrojimo li tome ulazak Zrinka Ogreste s filmom ‘S one strane’ na Berlinale i trenutačno iščekivanje prve partizanske komedije 'Narodni heroj Ljiljan Vidić', od koje se očekuje mnogo, pa i publike u kinima, godinu hrvatskog filma, industrijsku i umjetničku, pošteno je zaključiti u pozitivnom tonu.
