Pulski filmski festival u subotu će biti otvoren komedijom 'Sve najbolje' redateljice Snježane Tribuson koja se nakon 14 godina vraća na najveći nacionalni festival svojim novim filmom. S obzirom na to da u filmu značajno mjesto ima opera, a jednu od glavnih uloga mezzosopranistica svjetske karijere Renata Pokupić, od ambijenta pulske Arene za domaću premijeru nema boljeg mjesta. U razgovoru za tportal Snježana Tribuson otkriva svoju ljubav prema operi, govori o svojim susjedima i slučajnim susretima u tramvaju iz kojih vuče inspiraciju za likove te o ženskim likovima naivki koje su zaštitni znak njenih filmova
Redateljica Snježana Tribuson u ranijim intervjuima znala bi spomenuti kako je otkrila operu i toliko je zavoljela da će joj svakako posvetiti svoj sljedeći film. To je i ostvarila, a glavni protagonisti filma 'Sve najbolje' operni su pjevači.
Uz Renatu Pokupić, za koju Tribuson kaže da se sjajno snašla u filmu, njenog partnera glumi Ozren Grabarić umjesto kojeg je pjevao profesionalni operni pjevač iz Mađarske Levente Molnar. Kao i ostali likovi iz filma, njih dvoje su u potrazi za ljubavlju.
Tako su ljubav prema operi i potraga za ljubavlju bili glavne teme našeg razgovora.
O operi se malo priča jer ljudi misle da nije privlačna, kaže Snježana Tribuson.
Uvjerite me da jest.
Kad sam završila fakultet, profesor Ante Babaja mi je rekao da je između filma i opere jako velika sličnost. Bilo mi je neugodno smijati mu se u lice pa smo Goran Trbuljak i ja to prepričavali i ismijavali. Međutim, čovjek je imao pravo jer kad gledaš Wagnerovu operu, vidiš da muzika, kao i u filmu, ima isti zadatak da podiže dramski nabijene trenutke. Ako gledaš melodramu bez muzike, pola publike, ženske publike, ne bi plakalo da nema tog dodatka.
Kako ste otkrili operu?
Sva sreća da postoji internet. Išla sam tražiti nešto što bih iskoristila u svojoj seriji 'Odmori se, zaslužio si', a trebalo je to biti nešto jako lijepo. Napisala sam u tražilicu opere i arija i počela sam slušati. Ubrzo sam shvatila da sam svaki dan na internetu, da slušam operu i da to više ne trebam za posao nego slušam iz zadovoljstva. Onda sam išla gledati tko je sve od filmskih redatelja režirao opere i shvatila sam da su to radili i Haneke i Herzog, Zeffirelli i Bergman. Odgledala sam Herzogov 'Lohengrin' i pomislila da samo filmski redatelj tako dobro može režirati operu i toliko se potruditi oko atmosfere. Izgledalo je kao da je snimano u realnom prostoru.
To je vidljivo i u vašem filmu, nema mraka kazališta. Budući da ste uz filmsku studirali i kazališnu režiju, ostavljate li mogućnost da jednom režirate operu?
Kad bi mi netko dao, režirala bih operu više od svega. Mozarta, Donizettija, svašta. Voljela bih raditi i Čajkovskog, 'Jevgenija Onjegina' i 'Pikovu danu'. Samo kad bi mi netko dao. Redateljica Snježana Tribuson svoj je zadnji dugometražni igrani film 'Ne dao bog većeg zla' snimila 2002., a u međuvremenu je za HRT s bratom, piscem Goranom Tribusonom, snimila pet sezona humoristične serije ‘Odmori se, zaslužio si’. U svojoj biografiji ima još dva dugometražna filma - ‘Tri muškarca Melite Žganjer’ (1998.) i ‘Prepoznavanje’ (1996.) te kratke, televizijske i dokumentarne filmove. Komedija ‘Sve najbolje’ već je prikazana u Los Angelesu i na Cipru, a nakon premijere u Puli i projekcije u Motovunu koja će uslijediti.
Smeta li vas kao scenaristicu to što je libreto u operi najslabiji dio?
Neke od najpoznatijih svjetske opere imaju odličnu muziku i slab libreto. Najbolji primjer je 'Trubadur.' Nikad nisam shvatila u čemu se u toj operi točno radi jer fabula je toliko zakučasta da bi čovjek prvo morao studirati libreto, a ne gledati operu, a i onda je pitanje koliko bi shvatio.
U vašem filmu priprema se Mozartov 'Don Giovanni'. Zašto Don Giovanni?
Priča Don Giovannija omogućila mi je da se poigram i da običnom čovjeku dam atribute Don Giovannija i bilo mi je slatko da je on u filmu soboslikar kojeg utjelovljuje Goran Navojec, a da Grabarić koji glumi Don Giovannija zapravo nema ništa od tih osobina. Jednog dana ću možda ponovo uzeti tu temu i napraviti nešto ozbiljniji film, jer u ovom filmu je Don Giovanni sveden samo na čovjeka koji je zavodnik i prevarant, a Don Giovanni je i ubojica što je puno važnije. Kad kažeš Don Giovanni ili Don Juan, svi se odmah sjete da je to čovjek koji je imao gomilu žena, koje je zavodio i varao, a ono što ga određuje puno dublje je da je amoralan i ubojica.
Što vam je bio motiv za stvaranje ovog filma i gdje ste pronašli svoje likove?
Uvijek radim film o ljudima koji su moji susjedi ili su to ljudi koje vidim u trgovini ili u tramvaju. Prisluškujem ih. Lik kojeg tumači Bogdan Diklić je zemljoradnik, a Ksenija Marinković radi u slastičarnici. Doduše, radila je na recepciji, ali je izgubila posao jer nije znala engleski. Zaplet počinje kada se u priču upetlja dvoje opernih pjevača. Uvijek radim filmove o običnim ljudima, a u 'Sve najbolje' su glavni likovi usamljeni ljudi koji pred Božić traže ljubav.
Moja intencija je bila napraviti komediju s melodramatskim situacijama koja će izazvati ono što melodrama treba. Da ljudima stane knedla u grlu i da im bude stalo do toga da junaci u filmu budu zajedno. Namjera mi je bila da to bude tužan humor. Da ti istovremeno bude žao te žene koja je toliko naivna da je običan kreten može smotati. On zna da bi svaka normalna žena shvatila da je to zeka. Ona nije, ona je naivna. Ona je mislila da je to za zbilja.
I u ostalim vašim filmovima ženski su likovi naivni. Ako gledate unatrag, postoji li ipak neki razvoj njihove osviještenosti?
Teško je to govoriti jer sam mahom radila komedije za koje je potrebna neka prepoznatljiva stereotipija. To su sve žene koje ne razmišljaju previše o sebi. One nemaju neku osviještenost jer za njihove likove to nije ni važno. Ali imaju neke karakterne osobine. Sve moje cure imaju dozu naivnosti i nesnalaženja u svijetu u kojem jesu.
Koliko vas ima u tim likovima, koliko u posljednjem filmu? Jedna od protagonistica uporno lijepi podsjetnike na post-it papirićima…
To izvire iz godina. Svatko tko prođe 50. mora bilježiti idiotske stvari jer inače zaboravi. Meni se poslije desi da ne znam gdje sam zabilježila. Da, uvijek me ima u ovim ženskim likovima koji se kao ne snalaze i koji su naivni i možeš ih muljati i varati. Isto me tako ima i u seriji 'Odmori se, zaslužio si' u liku koji glumi Vera Zima. Na snimanju bi Vera, dok je govorila tekst, znala reći: 'Pa čekaj, nije ona tak glupa', na što bih joj rekla: 'Pa nije ona, Vera, glupa, ona je naivna.'
Kod mene ima puno takvih likova. Sve je to simpatično dok ne postane ozbiljno. Kad postane ozbiljno, onda se zove Alzheimer.
Jeste li imali problema s feministicama oko ženskih likova?
Nisam imala problema, ali mislim da je to zato što me one uopće ne uvažavaju. Znam koji su problemi žena u ovom društvu, no kao filmskoj autorici mi je trenutno draže da se bavim nekim likovima koji su u odnosu s drugim likovima.
Koji vam je od vaši likova najdraži?
Pređo u 'Odmori se, zaslužio si'. Lokalni pijanac koji je užasno dobar i smušen. Jako je empatičan i svima bi učinio dobro, ali nekako uvijek fula i u dobroj namjeri napravi štetu.
Kakve reakcije očekujete od domaće publike?
Film sam radila s namjerom da bude gledan. Bilo bi mi drago da ga ljudi prihvate i idu u kina. Film je užasno skup i moraš znati zašto ga radiš. Moja pretpostavka je da će ljudi ići u kino jer je to božićni film i recimo da je simpatičan. Budući da je televizija koproducent, televizija će omogućiti da se film dalje gleda.
Koliko je različita publika vaših serija i ovog filma?
Nadam se da publika koja je gledala seriju može gledati i film. Na snimanju su neki ljudi, koji nisu sklon klasičnoj glazbi, rekli da su zavoljeli operu. No opera je u filmu u funkciji priče i čak i najgorem mrzitelju pjevanja na filmu neće smetati.
Osviješteno gledate na publiku, a nije tajna da neki domaći filmovi slabo prolaze u kinima.
Ne mogu razumjeti da u jednom kulturnom gradu nema barem 10 hiljada ljudi koji žele vidjeti film koji je dobio nagradu u Berlinu. Ne odgaja se više publika da bi prihvaćala, uživala i željela gledati nešto dobro. To se događa i u književnosti jer se kod nas ni na koji način ne stimulira čitanje dobre knjige nego se stimulira čitanje onih koje su povijesno važne za hrvatsku književnost. Nikad nisam pročitala Marulića jer mi je to bilo dosadno. Kao ni Šenou. Ali sam u životu puno toga pročitala. Ako nemaš nekakav plan unutar osmogodišnjeg školovanja na koji ćeš način formirati djecu kao čitatelje i gledatelje, onda ostaje da gledaju Facebook i igrice.