Asgharu Farhadiju ovo je drugi Oscar jer je prije pet godina slavio u istoj kategoriji za odličnu obiteljsku dramu 'Nader i Simin se rastaju', koja je 2011. i u Puli osvojila Zlatnu arenu za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji. Redatelj je tada poručio kako mu Oscar ne znači ništa više od pulske Zlatne arene. Četrdesetčetverogodišnji Farhadi postao je junak ovogodišnjih Oscara i prije same dodjele. Naime, večer prije u Londonu je na Trafalgar Squareu održana besplatna projekcija 'Trgovačkog putnika', njegova novog filma koji je osvojio Oscara za najbolji strani film. Gradonačelnik Londona Sadiq Khan poručio je okupljenima da je London grad različitosti i da nikad neće biti zatvoren za umjetnost, kreativnost i talentirane ljude bez obzira na njihovo podrijetlo, naciju i vjeru. Farhadijeva drama tako je postala simbol borbe imigranata protiv Trumpove politike.

Farhadi se na dodjeli Oscara nije pojavio prvenstveno zbog solidarnosti sa svim državljanima sedam muslimanskih zemalja koji ne mogu ući u SAD. A nije uvijek slavni iranski redatelj imao gorak okus u ustima kad je Oscar u pitanju. Njegova hvaljena obiteljska drama o mučnoj rastavi jednog para, koja mu je omogućila izlazak iz sjene, 'Nadir i Simin se rastaju', 2011. osvojila je mnoge filmske nagrade. Muškarac, žena i dijete u fokusu su svih Farhadijevih priča, u koje uvijek biva uključen vrhunski zaplet.

'Priču koju želim ispričati moram osjetiti. Mnoštvo je priča o obitelji i kad želite snimiti film o njoj, svjesno radite korak prema publici. Problematika je svugdje u svijetu univerzalna ako pred kamerom imate muškarca, ženu i djecu. Meni je obitelj interesantna najviše iz ovog razloga. Kad gledate na nju izvana, obitelj je mali entitet, ali kad pogledate iznutra, ona je kao veliki ocean, čitavo društvo u malom', objasnio je Farhadi. Kao i u svojim prijašnjim filmovima, i u posljednjem, 'Trgovačkom putniku', inspiriran je dramom - ovaj put u pitanju je 'Smrt trgovačkog putnika' Arthura Millera. 'U različitim periodima života bio sam pod različitim utjecajima. Kazalište je na mene izvršilo veći utjecaj od filma. Kad pišem priču, snažan je utjecaj Ibsena. Kad pišem dijalog - Harold Pinter. Pažnjom na detalje zarazio me Čehov. Filmskih priča koje se slažu kao puzzle nagledao sam se kod Billyja Wildera. Jedna priča iz više kutova - Kurosawa i njegov 'Rašomon'. Realističan pogled dolazi pak od Ozua. Volim klasičnu japansku kinematografiju', kaže iranski redatelj kojeg je magazin Time 2012. proglasio jednim od sto najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Inspiracija kazalištem nije slučajna jer je Farhadi diplomirao kazališnu režiju na sveučilištu u Teheranu. Nakon diplome počeo je snimati kratke filmove, a prvi uspjeh postigao je 2006., kad je njegov film 'Fireworks Wednesday' osvojio nagradu na filmskom festivalu u Chicagu. Sljedeći film 'About Elly' postigao je još veći uspjeh kod publike i kritike, a nagrađen je i Srebrnim medvjedom za režiju u Berlinu 2009. A poruka njegovih filmova je, kaže Farhadi, vrlo jednostavna: 'U klasičnoj tragediji vodio se rat između dobra i zla. Htjeli smo da zlo izgubi, a dobro pobijedi. Ali u današnjoj tragediji u ratu su dvije strane koje predstavljaju dobro. Bez obzira tko od njih pobijedi, naše srce će na kraju biti slomljeno', zaključio je redatelj.