Ta vijest je izazvala veliko zanimanje javnosti s obzirom da je riječ o glumcu, redatelju i multimedijalnom umjetniku, te aktivistu i pacifistu, koji se, osim kazalištem, TV-om i filmom, angažirano bavi i pitanjem urbanizma i arhitekture, zatim sociološkim i antropološkim istraživanjima te mogućnošću kolektivnog djelovanja.

Projekt 'Otac Hrabrost' bavi se Gradom, te hrabrošću, odgovornošću i preživljavanjem, a Bakal ga postavlja na pet gradskih lokacija – u palači Sponza, u Collegiumu Ragusinum, školi Centar, ispod tvrđave Minčeta i na Buži, sjevernom ulazu u Grad, tako da predstava stalno komunicira s Dubrovnikom, a kako nam je ispričao autor, 'grad ju ometa i urbanizmom i mentalitetom i turističkom sezonom i ona se kao voda u sve to ulijeva, poprimajući formu te amorfne društvene dinamike'.

Probe su u punom zamahu na ulicama Dubrovnika, te su, kako kaže, 'svjesnim ili nesvjesnim promatračima vidljive ili nevidljive', ovisno o tome gleda li ih publika koja je upućena i neupućena u metodu rada Bacača sjenki; naime, upućena publika prima sadržaj na simboličan i narativno višeslojni način, objašnjava Bakal, a ostali se zadovoljavaju primarnom vidljivošću. Kako je projekt inspiriran Brechtom, pitamo ga koliko se predstava oslanja na njegov tekst, a koliko se referira na konkretnu dubrovačku političku situaciju, odnosno hrvatsku stvarnost.

'Ovo je jedna posve politički nekorektna predstava', objašnjava Bakal, dodajući da se inspirira najnižim strastima koje nas obilježavaju kao zajednicu, ali i kao pojedince.

'S druge strane, bavi se osnovnim konstitutivnim elementima kojima se zajednica inspirira, uslovljava i sažima, a s druge ih dekonstruira, izlaže do krajnosti i uživa u njihovim 'reenactmentima'. Ona je procesija, pokušaj uspostavljanja nove ili novodobne urbane legende. Brecht je bio impuls: 'Majka Hrabrost' je izdala sve što je mogla, domovinu, sve etičke kodekse, sebe, svoju djecu, život, da bi preživjela. Ona je sve samo ne hrabra. Možda lukava, možda snalažljiva, možda ima neki vitalitet amebe, ali za zajednicu, pa čak i onu najužu, ona je kontraproduktivna, nereprezentativna i pogubna. Ona je slika i nas samih u današnjem vremenu, uronjenih u fragmentarnosti svakodnevice, naših prigovora životu, našeg žaljenja na događajnost i slijed stvari, ona je Dioniz krhkosti i nepostojanosti. Otac Hrabrost ne postoji, on je samo mit zajednice koja ga priziva, on je autor/ica svemira, ali zapravo nema spol, rod ili etniju. On je samoglasnik, (bijeli)šum u slušalicama, sklizak pod. On govori o izborima u životu, mogućnostima i priziva odgovornost, meni oduvijek tako dragu temu.'

Na pitanje kako je proces rada predstave, kako stoji u najavama, dijelom izložen javnosti i transparentan na weblogu, Bakal pojašnjava da su probe za predstavu 'Otac Hrabrost' u Zagrebu počele još početkom svibnja, a u Dubrovniku 23. srpnja i da je projekt od početka imao nekoliko javnih izlaganja i proba, te da će tako biti do premijerne izvedbe, dok je weblog u nastajanju.

'Nažalost, kako ova predstava u svom linearnom trajanju traje skoro tri sata, a u onom sadržajnom i paralelnom 15 sati, tako i probe dnevno traju između 15 i 20 sati', kaže Bakal, ističući da je 6. kolovoza prvo javno kontinuirano povezivanje svih scena.

'To znači da ćemo dio publike, tzv. osjetitelje, sudjelatnike predstave, provesti kroz predstavu, zatim pokušati zajedno evoluirati napravljeno, te ih dovesti na sljedeću kompleksniju razinu korespondiranja s današnjicom, njezinim površnim i dubinskim potrebama i željama za katarzom. Već zadnje tri godine radim na taj način, uspostavljam stalan dvosmjerni komunikacijski most između predstave i zajednice, od 'Eksplicitnih sadržaja' do 'Muški/ženski-Ženske/muške', bez obzira da li radim u Hrvatskoj, na Cipru, Italiji, Srbiji ili Velikoj Britaniji. Taj se oblik rada pokazao jako koristan, i za zajednicu, i za predstavu.'

Na pitanje da li ovaj prvi nastup Bacača sjenki na Dubrovačkim ljetnim igrama znači radikalan zaokret u njihovom radu, odnosno prelazak iz istraživačkog prostora u svojevrsni mainstream, Bakal je izrazio zahvalnost intendantu Kreši Dolenčiću i cjelokupnom timu Dubrovačkih ljetnih igara na pomoći i strpljenju, te zagonetno odgovorio: 'Dođite i vidite te procijenite sami.' 'Mi smo jako kompleksna skupina i imamo male, ali specifične prohtjeve kojima jednoj instituciji nije uvijek lako odgovarati', ističe Bakal, dodajući da su se DLJI prilično dobro snašle, najviše zahvaljujući voditelju Kreši Dolenčiću, te zaključio: 'Teško je raditi u promijenjenim uvjetima, ali kao što moj poznanik Kirostami zna reći, prepreke su inspiracija.'

Na kraju je Bakal objasnio da 'Otac Hrabrost' nije samo produkcija Bacača sjenki - dio zagrebačkih proba je koproduciran s Bacačima, te da u njemu radi i nastupa osmero starih članova Bacača sjenki i čak dva predsjednika udruga, što je čini, kako kaže, 'bacačkom u velikoj mjeri'. 'Druga polovica tima su mlade performerske, dramaturške i koredateljske snage hrvatskog teatra i umjetnosti i svi oni su koautori predstave, a ja sam samo autor osnovne ideje i koncepta i prije svega medijator između autorstava', izjavio je Bakal, dodajući da su koautori projekta Bill Aitchinson, Hrvojka Begović, Mia Biondić, Goran Bogdan, Nina Gojić, Srećko Horvat, Ivana Krizmanić, Zrinka Kušević, Jelena Lopatić, Emil Matešić, Bojan Mucko, Mila Pavičević, Amanda Prenkaj, Marina Redžepović, Marija Šegvić, Leo Vukelić i Silvio Vovk, a u predstavi igra i desetero dubrovačke djece, koja su, kako kaže Bakal, 'neki priziv moguće bolje budućnosti'.