'Lutkari ne kukaju. Uzmu lutku i lutkaju. Uzmu tri predstave i naprave festival', rekla je na otvaranju PIF-a urednica programa Livija Kroflin, dodavši: 'Nemamo ni razloga za kukanje. Vjerujem da će ovogodišnji program PIF-a zadovoljiti i stroge kritičare, i zaljubljenike u lutku i lutkare, djecu malu, djecu veliku i onu treću'.

'PIF ove godine nudi nekoliko vrhunskih predstava koje bi mogle ući u svaki svjetski festival, ne samo lutkarski', nastavila je Kroflin, zaključivši: 'Jedna od tih vrhunskih predstava je i večerašnja'.

'Carmen' – lutka kolo vodi

Čuvši riječi Livije Kroflin, glumci i lutkari iz Vologodskog regionalnog kazališta lutaka 'Teremok' doletjeli su na scenu odlično raspoloženi, pruživši publici u Sceni Travno upravo ono zbog čega su pozvani – čisti lutkarski, kazališni i umjetnički užitak.

U lutkarskoj verziji slavne Bizetove 'Carmen' vologoski lutkari savršeno su spojili tradiciju i suvremenost, lutkarstvo i glumu, glazbu i pokret. I sve u funkciji scenske kraljice – lutke. Niti u jednom trenutku lutka nije bila rekvizit ili scenski, odnosno glumački ukras. Jednom oživljena, nametnula se lutkarima, glazbi i priči. Lutkari su, tako, igrali kako je to lutka zahtijevala (i u glumačkoj suigri i u besprijekorno uigranoj animaciji), glazba je svirala kako lutka pleše, a priča se gradila kako je to Carmen htjela.

Redatelj Boris Konstantinov je priču o fatalnoj i nesretnoj Carmen oblikovao u visokom glazbenom, tjelesnom i lutkarskom ritmu, ne dopustivši joj pad niti u jednom trenutku. Promijene scena, slaganje kulisa i dovođenje lutaka na scenu ispunio je zabavno koreografiranim plesnim umecima (Natalia Petrova-Ruda), ispunivši predstavu malim i velikim te beskrajno zaigranim scenskim metaforama. Upravo metafora i jest bit lutkarskog kazališta čija je srž – lutka – najveća kazališna metafora. U 'Carmen' te scenske 'igre' bile su izvedbeno privlačne, čiste, jasne, duhovite i izuzetno efektne, poput zatvorskih rešetki koje u jednom laganom okretu oslobađaju Carmen iz okova, pretvarajući Don Josea u zarobljenika (zakona i ljubavi).

Važan element predstave nastale po operi je, jasno, glazba. Konstantinov se nije zadržao tek na Carmeninom ocu Georgesu Bizetu, već je priču ispunjenu španjolskim suncem i mjesečinom obogatio drugim strastvenim i prepoznatljivim melodijama, između ostalih, gitarističkim milozvučjima Paca de Lucije. Takva, moćna i prepoznatljiva glazba bila je važna alatka u rukama i ustima lutkara i lutaka koji je nisu izvodili, već, nasnimljenu, mimikom savršeno precizno – animirali.

Na kraju, dotaknimo se samih lutaka i lutkara. Izuzetno pokretljive, scenski privlačne ručne lutke pomalo grotesknih crta lica izradio je Viktor Antonov. Njima je na sceni pridružio male ručne lutke koje su bile zadužene za ubrzanje radnje i za širok, gotovo filmski plan. Za besprijekornu timsku animaciju (pojedinu lutku su animirala do tri animatora) pobrinuli su se izuzetno raspoloženi, uigrani i animacijski izuzetno vješti Valentin Ovsyannikov, Andrei Vasilyev, Marina Efremova, Olga Sitnova, Alexander Zhiltsov, Ivan Zakharov, Marina Mizina i Natalia Savenkova.

Zaključno, 'Carmen' vologodskog kazališta 'Teremok' najbolje je otvaranje PIF-a dugo godina unatrag (ponovo će biti na rasporedu u četvrtak u 21 sat na Sceni Travno). Ako je suditi po otvaranju, pred nama su četiri odlična lutkarska dana. Za početak, u srijedu su na rasporedu Česi s predstavom 'Budulinek' te s dvije slovenske predstave – 'Grubzon' Lutkarskog kazališta Ljubljana i 'Salto Mortale' Lutkarskog kazališta Maribor.