'Veliko kihotanje', Lutkarsko kazalište Sofija, Bugarska

Vrhunci PIF-a već godinama su vezani uz bugarska lutkarska kazališta, a tako je bilo i u četvrtak. Gosti iz Sofije ove godine došli su s Velikim kihotanjem, predstavom koja kroz kontekst današnjice spaja Don Quijotea i Beckettovog Godota. Maleni Sancho Panza i ogromna Dulcinea koja je grotesknom debljinom prikovana uz fotelju nalik bačvi, čekaju Don Quijotea, a vrijeme krate gledanjem sapunica, halapljivim prežderavanjem (Dulcinea) i odbrojavanjem dana. Bez viteza tužnog lica, glavni likovi predstave ne pronalaze se u sadašnjici koja je opreka njegovom naivnom idealizmu. Upravo zato, a i iz čiste besciljnosti, oduševljavaju se španjolskim sapunicama jer u njima pronalaze tragove Dona Quijotea.

Problem predstave koja teče kroz dijaloge je u razumijevanju – na bugarskom je jeziku bez prijevoda. Usprkos jezičnoj barijeri, osnovna nit lako se prati, čemu velikim dijelom pridonose odlični lutkari Rumen Gavanozov (Sancho Panza) te Maya Bezhanska i Marieta Petrova (zajedno animiraju veliku Dulcineu). Oni u uglavnom statične ručne lutke unose nevjerojatnu količinu živosti i duhovitosti kroz razigrane, ali ne i pretjerane geste i pokrete te i gledateljima koji nisu uspjeli pratiti sadržaj, pružaju dovoljno zabave.

'Mali princ', Kazalište lutaka Niš, Srbija

Mali princ gostiju iz Niša previše je nalik slikovnici o slavnom sanjaru. Predstava je tek vrlo vjerno ispričana priča, a neoriginalnost pojačava sam naslovni junak, koji izgleda kao da je precrtan iz dječjih slikovnica. Svima znana priča jasno je ispričana, ali sadržajno i dramaturški ne donosi ništa novoga. Vizualna raskoš ne bogati priču te postaje sama sebi svrhom, a mračni tonovi glazbe pretjerano zatamnjuju atmosferu.

Najveća vrijednost predstave su zanimljive ručne lutke (osim predoslovnog Malog princa) različite veličine i oblika, koje vrlo vješti i uvjerljivi lutkari lakoćom oživljavaju.