Prva rečenica zapravo govori sve: 'Od pamtivijeka su diljem svijeta neki muškarci i neke žene čeznuli za emocionalnom i fizičkom prisnošću s osobama istog spola.' Ta čežnja nije uvijek dobro prolazila u društvu, njen izraz se u raznim kulturama i periodima smatrao smrtnim grijehom, dok je u drugima bila stvar svakodnevice na koju se ne obraća previše pažnje. U trećima je zato bila pokazatelj posebnosti, nadnaravnih sposobnosti i razlog za obožavanje.

No ono što se tisućama godina nikako nije promijenilo jest konstantno postojanje takve čežnje među 'nekim muškarcima i nekim ženama', kako to definira australski povjesničar Robert Aldrich, autor uvoda i prvi urednik knjige 'Povijest gej i lezbijskog života i kulture'.

Aldrich je na pisanju ove knjige okupio četrnaest autora, sveučilišnih profesora i povjesničara iz sedam različitih zemalja, kako bi ponudili prvi sveobuhvatan tekst koji gej i lezbijsku povijest sagledava sa svih strana, na svim kontinentima i u svim erama. Može se reći i da su Aldrich i suradnici u toj namjeri poprilično uspjeli, proizvevši na kraju slikama i informacijama raskošno ispunjeno djelo u kojem se naročito trudi izbjeći kolonijalni pristup.

Naime, u Americi i Europi se mnogi fenomeni koji se tiču cijelog čovječanstva znaju gledati isključivo iz vlastite perspektive, pa se zato uvijek ističe antička Grčka kao primjer prema homoseksualnoj praksi tolerantne civilizacije, dok se zapravo može otići i još malo dalje.

Primjerice, u 3. stoljeću pr. Kr. u Kini je nastala legenda o velikoj ljubavi između stanovitog vojvode Linga, inače Konfucijeva suvremenika, i njegova prijatelja Mizija Xia. Jednoga dana su njih dvojica šetali voćnjakom, pa je mladi Xi ponudio vojvodi breskvu, umjesto da je sam pojede. Iz toga je nastala poetski inspirativna fraza 'ljubav podijeljene breskve', koja je u narednim stoljećima poslužila kao šifra za homoseksualnost.

'Povijest gej i lezbijskog života i kulture' nudi brojne priče te vrste, koje implicitno pokazuju ispraznost često spominjana argumenta o homoseksualnosti koja je 'uvezena sa Zapada'. Istina je da homoseksualnost postoji svugdje, no da se zbog kulturnih i civilizacijskih razlika različito manifestirala.

'Povijest gej i lezbijskog života i kulture' upozorava i na različitost iskustva kada je riječ o lezbijkama, s obzirom na to da se na njihovu žudnju zna gledati s više snošljivosti ili je se pak negira kao potpuno nepostojeću. U tom smislu su naročito zanimljiva tzv. ženska prijateljstva u vremenu viktorijanske Engleske, vremena kada je bilo kakva seksualnost bila snažno potisnuta društvenim konvencijama. U takvom kontekstu su se lezbijske ljubavi često manifestirala kao bliska, dugogodišnja prijateljstva između dviju žena, što se smatralo prihvatljivim.

S druge strane, mnoge stvari koje se spominju kao činjenice iz povijesti homoseksualnosti zapravo iza sebe imaju mnogo kompliciraniju priču. Smatra se da je Napoleonov Građanski zakonik iz 1804. godine dekriminalizirao sodomiju u Francuskoj, što se uzima kao prvi suvremeni legistalivni dokument te vrste. Između ostaloga, legenda glasi da je za to zaslužan Napoleonov bliski suradnik Jean-Jacques-Regis de Cambaceres, koji je i sam bio homoseksualac.

'No to uopće nije točno. Napoleonon zakonik bio je kompendij građanskog prava u kojem se nisu spominjala kaznena djela. Relevantan Napoleonov zakon zapravo je Kazneni zakon iz 1810, koji nije Cambaceresovo djelo i koji je samo potvrdio postojeće zakone. Francuskoj revoluciji zato treba pripisati zasluge za uvođenje novog Kaznenog zakona u rujnu 1791, u kojem se uopće ne spominje sodomija', ističe u poglavlju 'Muška seksualnost u doba prosvjetiteljstva i revolucije 1680.-1850.' povjesničar Michael Sibalis.

Iako se kroz knjigu spominju i brojne slavne ličnosti iz povijesti koje su bile homoseksualne, 'Povijest gej i lezbijskog života i kulture' trudi se prikazati i svakodnevicu ljudi koji su često bili primorani skrivati svoj pravi identitet, ali su ga na neki način morali izraziti. U tom kontekstu je zanimljiv slučaj iz Njemačke, koji se dogodio 1477. godine u gradiću Speyer.

Katherine Hetzeldorfer se sudilo zbog toga što sa ženama 'opći poput muškarca'. Nesretnu Hetzeldorfer su prijavile bivše ljubavnice, pa je jedna svjedočila kako je bila zavedena čak dvije godine, dok se druga žalila da se Katherine 'kurvala poput muškarca'. To je možda i bilo jedno od prvih suđenja na kojima je dildo odigrao važnu ulogu, s obzirom da je Hetzeldorfer priznala da je 'izradila spravu od crvenog komada kože, koji je sprijeda ispunjen pamukom, i nataknula drveni štap'. U svakom slučaju, Katherine Hetzeldorfer nije imala šanse: proglašena je krivom i osuđena na smrt utapljanjem, što demantira i uvjerenje da lezbijke nisu bile progonjene zbog svoje seksualnosti.

'Povijest gej i lezbijskog života i kulture' dolazi na kraju i do suvremenosti, u kojoj se - nakon nekoliko pokušaja kroz povijest 20. stoljeća - konstituira i međunarodni pokret za prava LGBT (lezbijskih, gay, biseksualnih i transrodnih) osoba, bez kojeg uostalom i ne bi bilo ove knjige. Promjena u percepciji homoseksualnosti koja se dogodila u nekoliko desetljeća od šezdesetih godina prošlog stoljeća je ogromna, pa potiče i na sve veće istraživanje, kao i na brojna teorijska razmatranja.

Jedan od najvećih umova prošlog stoljeća, filozof Michel Foucault udara temelje queer teorije, koja se, između ostaloga, suprotstavlja tradicionalnom poimanju seksualnosti i roda. Pojava AIDS-a krajem sedamdesetih i globalna epidemija osamdesetih također su detaljno obrađeni u knjizi, kao prijelomni trenuci, i to ne isključivo za LGBT zajednicu.

Kada se na kraju knjige dođe do Indeksa pojmova i imena, vrijedi primijetiti i da se na jednoj stranici knjige spominje i Hrvatska. Riječ je o zaključnom poglavlju 'Gej i lezbijski svijet od osamdesetih do danas', koje je napisao Gert Hemka s Odsjeka za sociologiju i antropologiju Sveučilišta u Amsterdamu. Hrvatski doprinos globalnoj povijesti homoseksualne zajednice zasad je spominjanje nasilja na prvoj zagrebačkoj Povorci ponosa 2002., kao paradigmatski primjer homofobne reakcije koju ovakve manifestacije doživljavaju proteklih godina u Istočnoj Europi.

No, iako se u 'Povijesti gej i lezbijskog života i kulture' mogu naći mnoge potresne individualne priče, zbog predrasuda uništene ljubavi i tragični krajevi, kraj je nesumnjivo optimističan. To najbolje prikazuje sudbina dvojice Danaca, Axela i Eigila Axgila, dvojice muškaraca koji su 1989. godine prvi stupili u građanski partnerski odnos. Prije same ceremonije bili su zajedno 40 godina, a pedesetih godina su zbog pokušaja aktivizma neko vrijeme završili i u zatvoru.

Na kraju su doživjeli potpunu promjenu danskog društva kada je riječ o ravnopravnosti LGBT osoba, postavši legendarne ličnosti nacionalne povijesti. Hrvatska, naravno, kasni koje desetljeće za Danskom po tim pitanjima, što ujedno i znači da upravo sada proživljavamo sličnu povijest, o kojoj će se u budućnosti također pisati.

Izdanje Sandorfa i Redboxa, 'Povijest gej i lezbijskog života i kulture', i samo po sebi je dio te povijesti, s obzirom na to da su u pitanju dva mala izdavača koja su se odlučila na prilično skup pothvat. Naime, knjiga je luksuzno opremljena, s posebnim naglaskom na aktualnu terminologiju, i to na temu koja još uvijek nije prihvaćeni mainstream na Balkanu. Njen početni uspjeh, u koji se ubraja i nagrada Beogradskog sajma knjiga, mogao bi biti poticaj i većim izdavačima da se upuste u prijevode drugih relevantnih djela ove tematike.