Teško je sjetiti se kada je zadnji put jedna pjesma izazvala toliko pažnje, rasprave, kritika i napada. Poezija je nekad bila i značajno politički i ideološki obojena, a danas i kad je takva, čini se da skoro pa nitko ne obraća pažnju. Osim ako ste književni nobelovac iz Njemačke koji je napisao kritičku pjesmu o Izraelu, a usto se možete pohvaliti i mladenačkim sudjelovanjem u Hitlerovom SS-u. Günter Grass nikad nije imao problema u izazivanju pažnje medija, između ostaloga jer se uvijek bavio i politikom, a ne samo pisanjem, no ovoga je puta s devet strofa uspio izazvati pravu oluju u njemačkoj javnosti, ali i šire.

Grass je u utorak u Süddeutsche Zeitung objavio pjesmu 'Ono što mora biti rečeno' ('Was gesagt werden muss') koja je u roku od 48 sati vjerojatno postala njegovo najčitanije književno djelo, 'Limenom bubnju' unatoč, a svakako je riječ o tekstu koji je izazvao lavinu reakciju. Umjetnički gledano nitko ne misli da je riječ o pjesmi koja predstavlja vrhunac Grassova opusa, no njezin politički kontekst je nešto drugo. Zato su se o Grassovoj pjesmi, koja tematizira mogući napad Izraela na Iran, očitovali njemački političari, kolumnisti i kritičari, predstavnici židovskih organizacija, a, naravno, i izraelski mediji.

Za početak, Grass je proglašen 'intelektualnim antisemitom', kako je u konzervativnom Die Weltu napisao Henryk M. Broder. U tekstu se navodi i da Grass zastupa iste teze 'kao iranski predsjednik, koji kaže da za mir na Bliskom istoku Izrael mora postati povijest'. Broder smatra da je 'Grass oduvijek imao problema sa Židovima, ali ih se nikad prije nije usudio tako jasno artikulirati kao u ovoj pjesmi'. Komentator Der Spiegela Jan Fleischhauer cijelu stvar pak tumači kao ciničan pokušaj starog pisca da se još jednom pokaže u pravu, 'iako tvrdi da mu je stalo do mira u svijetu', a zapravo se 'cijeli svoj život volio miješati u politiku i mahati kažiprstom protiv zla', barem kako ga je on sam definirao. Fleischhauer kritizira i odluku kolega iz Süddeutsche Zeitung da pjesmu objave bez komentara, ali uz veliku Grassovu fotografiju, 'kao da je u pitanju komad mudrosti koji je pao s neba'.

Ni njemački političari nisu ostali dužni komentara na Grassovu pjesmu. Vanjskopolitički stručnjak i zastupnik CDU u Bundestagu Ruprecht Polenz smatra da je 'Grass veliki književnik, koji je uvijek bio u krivu kada se miješao u politiku': 'Iran zabrinjava međunarodnu zajednicu, a ne Izrael. Grass je cijelu stvar okrenuo naglavce.'

Njegov kolega Phillip Missfelder bio je mnogo oštriji: 'Pjesma je ispod svakog ukusa, povijesno problematična i pokazuje neznanje o stanju na Bliskom istoku.' Oglasio se čak i glasnogovornik kancelarke Angele Merkel, ali da kaže kako nema što reći: 'U Njemačkoj vlada sloboda umjetnosti, ali i sloboda da se vlada ne mora izjašnjavati o svakom pojedinom umjetničkom djelu.' Uostalom, više od Merkel se nije moglo očekivati, s obzirom na to da je javnosti poznato da se ona i nobelovac ne podnose.

Predsjednik Centralnog savjeta Židova u Njemačkoj Dieter Graumann kazao je da je 'šokiran', te da 'pjesma pokazuju da veliki književni talent ne znači i veliki politički talent'. Graumann je Grassovu pjesmu opisao kao 'pamflet mržnje', u kojem se 'pričaju gluposti i optužuje u pogrešnom pravcu'. U svojoj pjesmi je Grass, naime, optužio Izrael da provocira sukob s Iranom te židovsku državu opisao kao najveću prijetnju svjetskom miru.

Zanimljivo, na njemačkim internetskim forumima Günter Grass dobio je mnogo podrške, a s njime se slažu i u tvrdoljevičarskoj stranci Die Linke. Pisac se nije previše oglašavao o tome što je htio reći pjesmom 'Što mora biti rečeno' izjavivši kratko da je u pjesmi sve rekao. Ipak, teško je vjerovati da će se bura samo tako stišati te da se Grass neće uskoro detaljno očitovati o svemu. Jer jedna je stvar neupitna, a to je da ovaj nobelovac nikad nije bio previše stidljiv kada je riječ o samopromociji. Moglo bi se reći da su Izrael i Iran ništa više do kolateralna šteta jednog velikog artističkog ega.