U Književnom klubu Booksa sinoć nije manjkalo književnika: tribinu inicijative Pravo na profesiju u publici su pratili, između ostalih, Edo Popović, Aleksandar Žiljak, Nenad Bartolčić, Damir Karakaš, Franjo Janeš i još nekoliko kolega i kolegica iz branše. Svi oni su došli čuti što se događa s već pomalo u stranu maknutom inicijativom o poštenom plaćanju pisaca za njihov književni rad, koja bi baš kroz proces tribina nazvanih 'Oprez, radovi u kulturi' trebala doći do konkretnih prijedloga za Ministarstvo kulture RH. Uostalom, kako je rečeno, 'Oprez, radovi u kulturi' je podržana na natječajima Ministarstva kulture i Grada Zagreba, tako da Pravo na profesiju ima i obavezu uspješno iskoristiti dodijeljena sredstva za tribinu.

Stoga je pokrenuta rasprava o književnom minimalcu, s time da se – kako je naglasio Perišić – govori o novcu koji se odnosi na javna ulaganja u kulturu. 'U književnom sektoru je sve moguće, pa dolazimo do paradoksalne situacije da javne institucije promoviraju potplaćeni ili čak besplatni rad', upozorio je Perišić, iznijevši konačno i konkretni iznos mogućeg književnog minimalca – oko 7500 kuna. Riječ je o tromjesečnom zbroju iznosa zakonom propisanog minimalca, koji u Hrvatskoj iznosi 2900 kuna bruto (odnosno oko 2300 kuna neto). Dakle, svaki bi pisac za svoju knjigu trebao minimalno dobiti zagarantiranih sedam-osam tisuća kuna, a u skladu s time bi trebale rasti i potpore koje se dodjeljuju za izdavanje knjiga.

Zoran Ferić je istaknuo da je ovo jedna 'jako dobra i jako nužna inicijativa', dok je tajnica Hrvatskog društva pisaca Ana Brnardić naglasila da se već uvode neke promjene kada je riječ o financijskom položaju pisaca, primjerice stipendije za najbolje knjige koje dodjeljuje Ministarstvo kulture. Problem je i odnos između izdavača i autora, s obzirom da bi prema pravilima pisac trebao dobiti 30 posto novca koji njegov nakladnik dobije od nadležnih institucija, čega se rijetko tko pridržava.

Uskoro su se u raspravu uključili i pisci iz publike, pa je primjerice Franjo Janeš napomenuo da 'neki izdavači krške ugovore s autorima i nikom ništa', dok je Nenad Bartolčić napomenuo da se ne treba stvarati zla krv između izdavača i pisaca. Žustra rasprava je pokazala da su hrvatski pisci, barem oni koji su se pojavili na prvoj tribini 'Oprez, radovi u kulturi', itekako zainteresirani za načine poboljšanja svojeg financijskog statusa te mijenjanje stanja u kojem je moguće ne dobiti niti kunu honorara za knjigu na kojoj se radilo više mjeseci, pa čak i godina. Zato treba pratiti kako će se odvijati tribine inicijative Pravo na profesiju, koje imaju obavezu biti više od debatnog kružoka – potrebno je formulirati konkretne prijedloge koji imaju potencijal u književnoj budućnosti Hrvatske postati uobičajena praksa.