U Hrvatskoj se znalo govoriti o 'tisućljetnoj uljudbi' koja implicira kulturnu superiornost Hrvata nad susjednim slavenskim narodima (ali najviše u odnosu na Srbe, naravno), no nekoliko godina krize pokazalo je da se u besparici građani RH najbrže i najlakše odriču kulture i knjiga. Zahvaljujući udruzi Knjižni blok koja je, u suradnji s agencijom GfK, provela veliko istraživanje o knjigama i čitanju, znamo poražavajuće informacije da više od pola ispitanih u prethodnoj nije pročitalo nijednu knjigu, a da nije malen ni postotak onih koji to nikad ni ne bi učinili, neovisno o cijeni, dostupnosti, zanimljivosti teme. Hrvatska kulturna nacija svela se na sjeverozapad Hrvatske, Zagreb, Rijeku i Istru, gdje se i dalje koliko-toliko čitaju i posuđuju knjige pa čak i kupuju, no podaci za ostatak države poražavajući su, a najgore je u Lici, gdje samo 28 posto ljudi čita knjige.

Bez obzira na nezainteresiranost siromašne publike, domaća se književna scena u ovoj godini ipak trgnula iz očaja i letargije koji je manje-više obilježava od 2009. te se ponudilo dosta zanimljivih naslova i književnih događaja, od kojih je svakako uspješna bila i druga Noć knjige, čiji su se programi odigrali u više od 100 gradova i mjesta diljem Hrvatske. Naravno, neizbježna masovka za kraj godine bio je zagrebački Interliber, koji se ponovno potvrdio kao dobra tržnica knjiga, ali i kao anakron i nedovoljno osmišljen kulturni događaj.

Zato su ove godine opet zablistali novi književni festivali, od kojih svakako treba izdvojiti Festival svjetske književnosti, koji je u rujnu punio prostore ZKM-a, i to zahvaljujući zanimljivim gostima i ambicioznom programu, iza čega – nimalo neočekivano – stoji izdavačka kuća Fraktura Seida Serdarevića. U nakladničkom smislu nitko više nije obilježio ovu godinu, a vrhunac Frakture u 2013. je svakako objavljivanje monumentalnog romana 'Rod' Miljenka Jergovića, koji je i luksuzno opremljen, s tri različite naslovnice koje je oslikao mladi umjetnik Zlatan Vehabović.

U godini na izmaku pozornost javnosti, kao i književne nagrade, dobili su Tahir Mujičić za svoj roman 'Budi Hamlet, pane Hamlete', 'Muzej revolucije' Pavla Pavličića, 'Božanska dječica' Tatjana Gromače, 'Belladona' Daše Drndić, 'Črna mati zemla' Kristijana Novaka te nova pjesnička zbirka Danijela Dragojevića 'Negdje'. U publicistici je također izašlo nekoliko vrhunskih naslova, poput knjige Sandre Vitaljić 'Rat slikama' pa 'Što želi Europa?' Srećka Horvata i Slavoja Žižeka te 'Kinematografije u NDH' Daniela Rafaelića.

Pomalo tragičan zaključak ove godine je taj da u Hrvatskoj itekako ima zanimljivih autora i naslova, no više kao da ih nema tko čitati, o čemu svjedoči i propast serije nezavisnih knjižara te djelomični slom knjižarske mreže koja je ostala u rukama nekoliko velikih izdavača koji su ujedno i distributeri. U svemu tome Ministarstvo kulture zasad igra sporednu ulogu, jer još uvijek se rade strategije i planovi za budućnost, dok se manji dio toga pokušava implementirati pa ekipa Andree Zlatar zasad – a reći će to i većina onih koji su podržali dolazak ove ministrice u Runjaninovu 2 – nije ispunila očekivanja niti uspjela uvesti red.

Stabilnost je zato pokazao Sa(n)jam knjige u Puli, čije je uspješno ovogodišnje izdanje – s odličnim gostima iz Rusije – na kraju ostalo zasjenjeno valjda konačnim krajem trakavice oko Nives Celzijus i Kiklopa. Zagrebačka je književna jesen također, nakon nekoliko godina stagnacije, pokazala znakove života pa su Festival svjetske književnosti slijedili festival LitLink, književne večeri Europea u dvorištu, Revija malih književnosti u Booksi i brojni drugi događaji koji su vratili život i zanimljive diskusije na književne tribine glavnoga grada.

Zato nije naivno s određenom dozom suzdržanog optimizma gledati na drugu polovicu 2013. kao početak oporavka hrvatske književne scene, koja je najnoviju krizu očito preživjela. Veliki dugoročan problem je u tome što krizu možda nije preživjela čitateljska publika.