Naime, autor koji je karijeru započeo pisanjem scenarija za film 'My Beautiful Laundrette' uskoro objavljuje roman kojim je sumirao svojih 60 godina života i rada.

Nakon objavljivanja romana 'Buda iz predgrađa', zaslužnog za njegovu svjetsku slavu, njegova sestra Yasmin optužila ga je da je prodao svoju obitelj portretiranjem roditelja i djedova i baka. 'Naš otac smatrao je da ga je Hanif lišio dostojanstva', kazala je te napomenula da nisu razgovarali dugo nakon objave romana.

U intervjuu pisac objašnjava kako je njegova asimilacija u svijet pisaca bila konfuzna i bolna.

'Rođen sam u Bromleyju i odrastao sam u predgrađu. U 14. godini bio sam Pakistanac koji sluša Jimija Hendrixa, drogira se i želi seks. Kako napraviti knjigu o tim događajima? Morao sam izmisliti stil i svijet. To je bio nov oblik engleskog realizma. Otac mi je sam sugerirao da promijenim ime i da ću možda proći kao pisac', objasnio je Kureishi koji priznaje da je nastojao zatomiti svoju pakistansku stranu identiteta.

Njegov drugi roman iz 1995. 'Crni album', satirički pogled na vjerski fundamentalizam i fatvu, nije naišao na dobre kritike.

Nakon toga, osjećaj sebstva mi se promijenio', kazao je. Na to je utjecalo i roditeljstvo: postao je otac blizanaca, a otac mu je preminuo iste godine.

'Bio sam gurnut u neku nepoznatu zonu. Dugo sam bio klinac duge kose, lutao sam slobodno ulicama Londona, konzumirao droge i neobavezno se seksao s djevojkama. Odjednom, ustajao sam u sedam ujutro i vodio djecu u parkiće. Život mi se okrenuo. Postao sam odrasla osoba. Moji dječaci su me gledali kao oca i odjednom sam iskusio novu vrstu odgovornosti. Nisam više mogao pisati knjige iz perspektive 17-godišnjaka. No to je ona odlična stvar - kad ste pisac, svakih deset godina postajete netko drugi.'

Tijekom 90-ih, bio je u očajničkoj potrazi za vlastitim identitetom i ulogom u svijetu. To je rezultiralo njegovim najosobnijim i najbolnijim djelom, romanom 'Intimnost', u kojem opisuje kako glavni lik napušta ženu i djecu. U to doba razveo se od supruge Tracey Scoffield i ostavio je s dvojicom sinova. U intervjuu je odbio govoriti o toj životnoj epizodi.

Nakon velike krize, uključio se u program psihoterapije s terapeutom i piscem Adamom Phillipsom te je pohađao seanse najmanje dvaput tjedno.

'Počinjete se osjećati bolje nakon otprilike deset godina terapije. Uložio sa puno energije i odnijelo mi je to puno godina, ali zainteresiran sam za područje u kojem filozofija, književnost i psihoanaliza nalaze zajedničke točke i preklapaju se u ljudskim umovima.'

Ironično, većom dozom introspekcije slabjele su mu kreativne mogućnosti te mu je roman iz 2008. 'Something to Tell You' opisan kao 'blebetavi nered' – umjetnički nefokusiran i neizbrušen pogled njegovih prepoznatljivih motiva: seksualnih opsesija, dekadencije predgrađa i opijenosti metropolom koje nemušto povezuje filozofskim mislima i dijelovima psihoanalitičkih seansi.

'The Last Word' vraća ga u sfere osobnih ispovijesti. Glavni lik Mamoon Azam priznati je romanopisac koji zadužuje nadobudnog i ambicioznog mladića Harryja Johnsona da napiše njegovu biografiju, u nadi da će time spasiti karijeru i reputaciju.

Roman donosi oštre uvide u društveno stanje Engleske, umjetnosti, uz reference na Orwella, Johnnyja Rottena i Wodehousea. Mamoon je idealizacija Kreishijeva alter ega, a zadnja rečenica progovara o njegovoj viziji tog 'konstrukta':

'Bio je pisac, kreator svjetova, nositelj važnih istina. To je bio njegov način promjene stvari, poboljšanja života i oslobođenja.'