Sa spisateljicom smo razgovarali o o poeziji, a samim tim i o slobodi, ljubavi i umjetnosti.

Nagrada koju ste dobili u Poljskoj vjerojatno ne bi bila šire primijećena da nema i zapažen novčani dodatak. Koliko ste dosad nagrada dobili u Hrvatskoj i u svijetu? Kako u tom kontekstu doživljavate ovu najnoviju?

Da, dogodilo se čudo, susreli su se novac i poezija. Navodno je jedini suvremeni pjesnik koji se obogatio na poeziji W. H. Auden, ali ne zbog neke nagrade ili sličnoga, već zbog potresnog recitiranja njegove pjesme 'Funeral Blues' u hit filmu 'Četiri vjenčanja i sprovod'. Tako je on na ramenima filma uspio prodati čak 200. 000 primjeraka knjige u tren oka. Ova je poljska nagrada doista mnogima najzanimljivija zbog svote, pa uvijek nekako ispliva istina da novac ima neku čarobnu moć nad čovjekom, ma gdje se i oko čega vrtio. Kod kuće sam za poeziju dobila Gorana za mlade pjesnike prije petnaest godina, a nekoliko godina prije ove nagrade u Gdanjsku, dobila sam lijepo priznanje u Rumunjskoj. Ova iz Gdanjska je divna jer je došla iz ruku žirija složenog od svjetski poznatih poljskih umjetnika iz svih branši, a raduje me što je nagrađena sama zbirka 'Kauč na tragu', bez obzira na moje ranije radove ili bilo što drugo.

Kako je uopće došlo do sudjelovanja u izboru za nagradu The European Poet of Freedom. Objasnite nam ukratko proceduru odabira nacionalnih predstavnika i uključivanja u lične festivale i natječaje. Tko koga predlaže, kako, zašto...

Svake dvije godine u Gdanjsku se na svečanosti dodjele nagrade The European Poet of Freedom ždrijebom bira sedam zemalja sudionica, a onda se javljaju prevoditelji, budući da se radi i o natjecanju prevoditelja. Kao i ostali (ne znam koliko ih je bilo) koji su pretapali pjesme s hrvatskog na poljski, moja se prevoditeljica Malgorzata Wierzbicka bacila na posao potrage za budućim pjesnikom slobode pa je nabavila naša recentna izdanja. Moja zbirka 'Kauč na trgu' posebno joj se svidjela, nabavila je preko ambasade moj kontakt i obradovala me viješću da je prevela nekoliko oglednih pjesama za žiri. Nakon nekoliko mjeseci javila mi je da smo prošle prvi krug žiriranja i ušle u finale, što je značilo prevođenje cijele knjige na poljski i natjecateljsko gostovanje na festivalu u ožujku.

Budući da nemate neko 'stalno zanimanje', kako uspijevate 'živjeti od poezije' i prevođenja?

Sve u svemu, snalazim se. Koristim se metodologijom kulturnoga radnika opće prakse, kao i mnogi drugi suputnici i supatnici koje znam. Ujedno je lako i nije lako, u životu freelancera ima nešto od naravi ekstremnih sportova koji zahtijevaju ljubav prema rubu, riziku. Ima dana kada je se to skupa grubo i bolno, nimalo poetično i romantično. Takav stil života ponekad zaista rađa mnogim slastima slobode, no ima trenutaka kad čovjek osjeti poniženje roba i poželi kidnuti u neki smireni posao od devet do pet. S vremena na vrijeme dogode se i lijepa ohrabrenja kao što je ova europska nagrada pa mogu krenuti naprijed s dodatnom dozom uvjerenja da sam na pravom putu.

Ova nagrada namijenjena je djelima koja promiču ideju slobode. Doživljavate li inače sebe kao autoricu čija djela imaju političku ili društvenu ambiciju ili potku? Ima li suvremena poezija zaista moć da utječe na ljude i, barem malo, mijenja svijet, ili je njezina moć ponajprije reflektivna?

Sloboda o kojoj pišem nije bučna i programatska, nije eksplicitno opjevana tako da bi svojom doslovnošću zarobila finoću igre i izraza. Tko otvori moju zbirku 'Kauč na trgu' naići će u nekim pjesmama i na takozvanu društvenu angažiranost, i na običnu ljudsku želju da se mijenja ovaj šašavi svijet, no to nije prva i posljednja svrha moje knjige. Možda se poezijom može promijeniti svijet, kako je mislio Yeats (pjesma 'The Man and the Echo'), a možda i ne može, kako su mu u pjesmama odgovarali Paul Muldoon i W. H. Auden. Svi znamo da je u povijesti bilo primjera utjecaja i poezije i kazališta na šira kretanja. No to su više iznimke nego pravila. Neka svako doba i neka svaki pjesnik sam za sebe odgovori na to pitanje, a ja ću tek vidjeti što je od te dvije opcije istina.

Većina čitatelja voli poeziju koja potvrđuje njihova već prihvaćena shvaćanja, koja su nažalost, često prilično staromodna. Volite li, osobno, poeziju koja je slična Vašoj (trenutačnoj) 'poetici' ili žudite za tekstovima koji će Vas udariti u glavu poput malja, kako se o tom pitanju izrazio Kafka? Uspijevate li naići na takvu literaturu?

U mojoj glavi ne postoje takve podjele, moja poetika, tuđa poetika, ovo ili ono shvaćanje. Pitanje je samo je li ono napisano vrhunska umjetnina, malo savršenstvo. Nerijetko me oduševi nečija poezija koja inače kolidira s mojim svjetonazorom, i dok uživam u tom tekstu, baš me briga što ja Dorta u tom trenu mislim o ovom ili onom. Tko me pita?! U dobroj poeziji je važno ono vječno, neizrecivo, ono nešto zapanjujuće više i ljepše od samoga autora i što je zapravo nemoguće spljoštiti definicijom ili bilo kako točno artikulirati. Pročitaš nešto i jednostavno ostaneš tronut. Iako je riječ o prozi, spomenut ću, ilustracije radi, susret sa 'Slobodom' J. Franzena, gdje mnogo toga napisanog nikako ne pripada mom senzibilitetu i svijetu. Pa ipak sam tih ljetnih mjeseci u čitanju ostala potresena hodajući okolo u oblaku knjige. Ni danas mi nije jasno kako, ali odgovor je možda u toj elementarnoj i neizrecivoj snazi tog djela.

Kako procjenjujete aktualnu hrvatsku poeziju? Mislite li da je, kao što se uvriježilo govoriti, 'bolja' od domaće proze, koja međutim privlači daleko veću pozornost? Kakav je, iz Vašeg iskustva, njezin ugled u svijetu?

Čini mi se da proza često privlači veću pozornost jer je posrijedi neposredno pripovijedanje života, dakle likova i priče, i upotreba jezika donekle je neobaveznija jer, za razliku od poezije, autor ne treba nužno u svakom trenutku tražiti kako najtočniju riječ postaviti na najtočnije mjesto. No sa strane čitatelja proze ponekad se radi i izboru lakšega puta do značenja, jer za čitanje poezije treba nešto veći napor, pa mnogi na putu odustaju već nakon par stihova iako je nagrada velika. Ne znam je li naša poezija bolja od domaće proze, ne bavim se takvim mjerenjima, ali vidim da naši autori u sve kraćim vremenskim intervalima briljiraju s prijevodima i osvajaju ozbiljne nagrade svugdje po svijetu i za prozu i za poeziju.

Kad danas želite saznati nešto o poeziji ili otkriti nekog novog autora, u kojoj je mjeri važno provjeriti što ima na internetu, je li i u svijetu poezije internet donio revoluciju?

Mislim da na tu temu nemam osobito što novoga za reći. Internet je, između ostalog, donio toliko potrebnu revoluciju u čitanju. Kako se poezija u onom klasičnom, tiskanom obliku slabo prevodi, zbog pjesničkih sajtova kao što su lyrikline i poetryinternational.org pjesnici sa sva četiri vjetra svijeta postali su dio mog unutarnjeg svijeta. Primjerice, neobavezno tumarajući virtualnim šumama, naišla sam na rijetko blago, na izvrsne pjesnike Volkera Brauna i Dursa Grünbeina, koji je, usput rečeno, dvije godine prije mene dobio europsku nagradu pjesnika slobode.

Znate li svoje pjesme napamet? Imate li u glavi neke najdraže stihove s kojima u svakom trenutku možete bilo koga na svijetu uvjeriti da je poezija divna stvar?

Znam napamet neke kraće, a takvih nema puno. Iz nekih svojih davnih i smiješnih bojeva s narcizmom zavoljela sam svima poznate i genijalne stihove pjesme Emily Dickinson 'I am nobody', a iz nekih finijih razloga prvu pjesmu i strofu u zbirci Anke Žagar Nebnice naslovljenu 'Tamni vrh jezika': snježenje. jezik moj. bijela točka/odakle tebi pada snijeg, raste kosa/iz crnoga ti djevojčica plače/čim vidi mrak, umorna je kao voće/i zaspi na vrh jezika/snježenje. Važna mi je cijela pjesma 'Zatočenica kruga' Slavka Mihalića iz zbirke 'Akordeon', no ovdje donosim samo dio: Pitaš me, kako izaći iz kruga./Teško je, osobito jer kruga nema./ U krugu su jer samo krug želiš,/stvaraš ga iz ničega i manje je nego ništa. I mogla bih tako u nedogled.

Inače, zašto i kako ljudima prezentirati poeziju da je zavole, čitaju?

U Gdanjsku se od organizatora europskih pjesničkih festivala dalo čuti koješta zgodnoga, mnogi su posegnuli za možda kontroverznim, ali svakako maštovitim načinima popularizacije, od tiskanja poezije na maramicama za nogometne navijače, na kamionima za odvoz smeća i s plakatima u metroima. Mislim da se u školama treba klince učiti tom povišenom jeziku poezije na suvremeniji i atraktivniji način, a s pjesničkih susreta treba otjerati onu dosadnu, ukočenu i korotnu atmosferu. Čini mi se da je javno čitanje poezije izgubilo šarm svečanosti za oči i uši, danas pjesnici često loše govore svoje stihove, a nezgodno je kad se u pjesnika na sceni osjeti stisnutost i gotovo stid u interpretaciji.

I za kraj, kako planirate iskoristiti 25.000 eura?

Još ne znam, vidjet ću što se oslobađajućega dogoditi kad mi taj iznos sjedne na devizni račun. Jedino mi ostaje tanka nada da novac neću spiskati u sedam dana na sve ono zamamno što u tom času poželim, kao kakva pijana bogatašica. Jer niti pijem niti sam silno bogata... No tko zna, možda mi jednoga dana opet zazvoni telefon, a s druge strane progovori netko iz daleka s dobrom viješću za siromašnoga pjesnika.