ŠTO KAŽE ŽIRI TPORTALA

Evo zašto je ovo pet najboljih romana

05.10.2015 u 11:40

Bionic
Reading

Tportalov žiri, pred kojim je izbor najboljeg hrvatskog romana izdanog u 2014, u finalu za književnu nagradu roman@tportal.hr ostavio je romane 'Svećenica Mjeseca’ Milene Benini, ‘Roki Raketa’ Zorana Malkoča, ‘Mima i kvadratura duga’ Želimira Periša, 'Brdo' Ivice Prtenjače i 'Puteni nametnik' Igora Rajkija. Donosimo obrazloženja članova žirija

Kristian Novak, Jadranka Pintarić i Miroslav Mićanović donijet će odluku o najboljem hrvatskom romanu koji će dobiti tportalovu književnu nagradu roman@tportal.hr vrijednu 50 tisuća kuna. Nakon što su odabrali 11 naslova, svoj su izbor suzili na pet finalista. Pročitajte njihova obrazloženja i zašto je baš tih pet romana zaslužilo biti u finalu ovogodišnjeg natječaja.

Milena Benini: Svećenica Mjeseca

Prvi put u sedam godina nagrade među finalistima našao se fantasy roman. No Milena Benini napisala je roman koje može stajati uz bok najboljih svjetskih djela toga žanra. Pritom nije pomodno posegnula za izmišljenim svijetom utemeljenim na stranoj kulturi i naslijeđu, nego se nadahnula baštinom i poviješću naših krajeva. Dosljedno slijedeći pravila žanra, uspjela je stvoriti žive, složene i dojmljive likove, vjerodostojnu fabulu i ustroj razrađen do detalja. Rat kao okosnica fabule, bogovi koji potječu iz antičke tradicije, razrađen magijski sustav koji ne samo da svijet spoznaje nego ga i mijenja, kao i maštovita rješenja za tu drukčiju svakodnevicu – svakako su prednosti 'Svećenice Mjeseca'.


Zoran Malkoč: Roki Raketa

Razvedena, prepuna apsurda i mjestimice montipajtonovska, bajkovita priča iz naše današnjice i nedavne prošlosti crnohumorno i kritički secira brojne nam društvene, književne, političke i ine patologije. Malkoč je osobito nemilosrdan prema svijetu književnosti i fenomenu medijske slave pisca: njegov lik - koji je lažnjak, lopov, krivotvoritelj i pozer - biva obasjan reflektorima dok se protagonist koji posjeduje stvarni književni dar odaje kriminalu i mafijaškim poslovima. Na fonu radnje, koja povremeno ima tour de force karakteristike, niže se plejada likova koji utjelovljuju zastranjenja hrvatskog društva u posljednja dva desetljeća.



398773,394165,385771,391215

Želimir Periš: Mima i kvadratura duga

Ponovna popularnost krimića i pokretanje biblioteke Balkan Noir iznjedrili su prvi tehnotriler u kojem programer iz dalmatinskog mjesta, koji pokušava preživjeti i ostvariti svoju očinsku ulogu, biva žrtvom svjetske zavjere. Sraz prepoznatljivog svijeta spajanja kraja s krajem, besparice, ovrha… s globalnom informatičkom zavjerom rezultira zapletom prepunim groteske. Duhovit i svjež pripovjedački glas pokazuje ne samo vladanje prostorom žanra, nego i lakoću pronalaženja novih niša, intimnog i autentičnog u samo naizgled zadanim narativnim okvirima. 'Mima i kvadratura duga' ne pokazuje nam Mediteran kakav je nekad bio, ova priča nije slika s razglednice. Sunce, more i sol u njemu ostavljaju taman talog zla.


Ivica Prtenjača: Brdo

Potraga za stvarnim životom i bijeg iz urbanog kaosa odvode romanesknog junaka u samotnost u kojoj se s jedne strane suočava s vlastitim strahovima, a s druge s otočkim mentalitetom. Od samih sebe ne možemo pobjeći, kao što se ne možemo ni insularno izolirati. Britke sintakse i lirskih refleksija, roman se zaokružuje u priču koja nadrasta uvide njegova protagonista, a splet tragičnih i životnih okolnosti vraća čitatelja na početak, na provjeru vlastitog iskustva, vlastitih pitanja. 'Brdo' je roman kojim se, pričom o pojedincu, o gradu i prirodi, o traženju sretnijeg i boljeg prostora, ispisuje pustolovina uspona i pada, za koji nismo uvijek sigurni koliko je bio nužan i potreban – a dogodio se i događa se.


Igor Rajki: Puteni nametnik

Svakim svojim romanom Igor Rajki stavlja na kušnju uvriježeno poimanje narativnosti, uporabe i raščlanjivanja riječi, romaneskne strukture, pa i grafičkog oblikovanja knjige. Rajkijev jezik otkiva nam novu slikovnost stvari i zvukova, vraća nas izvorištu nastanka riječi: imati sliku ili jezik znači imati svijet. Tek magijska moć jezika ukida distancu između prikaza i prikazanog, kada riječ postaje vrsta 'duha', samosvojnog a ne u službi instrumentalizacije jezika. Za pisca to je velika intelektualna odgovornost, za čitatelja odgovornost da posluša taj čisti glas koji se em odriče sebe em se sebe oslobađa. Igor Rajki se po svemu tome razlikuje od svojih suvremenika: njegovo iskustvo riječi i jezika nije sporedan rezultat njegova rada, nego bunt protiv epohe intelektualnog i jezičnog zaglupljivanja.