'Kad se pojavila nagrada tportala i kad sam vidio tko sjedi u žiriju, osjetio sam zadovoljstvo jer je to novi set ljudi. Koliko se mogu sjetiti, nitko nije sjedio u nekom drugom žiriju što definitivno obećava oživljavanje književne scene', izjavio je prvi dobitnik nagrade roman@tportal.hr Dalibor Šimpraga 2007., nakon što je postao prvi dobitnik književne nagrade koja će obilježiti sljedeće godine hrvatskog književnog života.
Tportalova književna nagrada za najbolji roman nosila je sa sobom i novčanu nagradu od 100 tisuća kuna, o pobjedniku je odlučivao sedmeročlani žiri, u čijem su prvom izdanju sjedili ugledni književni stručnjaci Miroslav Mićanović, Alida Bremer, Tomislav Brlek, Ana Grbac, Igor Mandić, Jadranka Pintarić i Roman Simić Bodrožić.

‘Anastasia’ je pak pokazala kao dobra najava za to da će i svi sljedeći žiriji nagrade roman@tportal.hr svojim jedinstvenim izborima stvoriti alternativni kanon suvremene hrvatske književnosti. Nagrađeni su u proteklih osam godina Drago Glamuzina, Sibila Petlevska, Ivica Đikić, Olja Savičević Ivančević, Tahir Mujičić, Kristian Novak i Zoran Malkoč, a o raznolikosti pobjednika svjedoči i da su dva romana u izdanju Algoritma, a tu su još naslovi Profila, naklade Ljevak, Durieuxa, AGM-a, Frakture itd. 

U 'Anastasiji’ se Šimpraga bavio traumatičnom hrvatskom zbiljom na nedavnom prelasku stoljeća; tema je ratno ludilo polako se utišava, ono socijalno i tranzicijsko traje i dalje, te ožiljci nacionalizama još su više nego svježi i doista nema puno nade za mlade. Sljedeće je godine nagrađen podjednako suvremeni ‘Tri’ Drage Glamuzine, inače hvaljenog pjesnika zbog nagrađivane zbirke ‘Mesari’, roman koji je neustrašivo tematizirao seksualnost i ljubav, kao i proizilazeće patologije u odnosima muškaraca i žena.

Kako je napisao u svojem obrazloženju žiri: ‘Roman tematski raščlanjuje odnose određene strastvenom ljubomorom i ljubavlju, nagonima nevjere i odanosti, dok poetički istražuje međudjelovanje poštivanja i kršenja konvencija forme romana. Polazeći od naizgled jednostavne situacije ljubavnog trokuta i ekonomičnog izričaja, autor gradi koncepcijski ambiciozan i izvedbeno zahtjevan pripovjedni tekst koji neuralgične epizode iz života likova i pomnjivo odabrane fragmente zbilje.’

Godine 2009. nagrađen je roman ‘Vrijeme laži’ Sibile Petlevski, prvi dio trilogije ‘Tabu’. To je roman je koji progovara o Viktoru Tausku, jednoj od najzanimljivijih osobnosti hrvatske moderne. Kroz životnu sudbinu tog zaboravljenog pisca, pravnika i psihoanalitičara, koji je između ostalih prijateljevao sa Sigmundom Freudom i bio ljubavnik femme fatale bečkog fin de siècleaLou Salomé. U svom obrazloženju odluke žiri ističe kako 'Vrijeme laži' 'ne daje tradicionalan, linearno ispripovijedan, cjelovit i intaktan profil svoga junaka, niti se oslanja na narativne klišeje povijesnih romana u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Originalnost i samosvijest autoričina pristupa ogleda se u nepristajanju na romaneskno fiksiranje identiteta pojedinca, odnosno na falsificiranje, popunjavanje povijesnih praznina ili muzealizaciju epohe prema uvriježenim poimanjima nacionalne kulture.'

I ostali romani iz trilogije ‘Tabu’ - 'Bilo nam je tako lijepo' i 'Stanje sumraka' - bili su među finalistima za nagradu roman@tportal.hr

Olja Savičević Ivančević u romanu 'Adio kauboju' dojmljivim i samoosviještenim glasom svoje junakinje pripovijeda o dalmatinskoj provinciji, ne samo zemljopisnoj, nego i duhovnoj te je proglašen najboljim u 2011. 'Adio kauboju' kasnije je pretvoren i u predstavu u režiji Ivice Buljana te preveden na više stranih jezika.

‘Fragmentarnom strukturom, roman 'Adio kauboju' reflektira rasutu egzistenciju naratorice/protagonistice, kao i njezine pokušaje da u potrazi za pretpostavljenom cjelinom slike događaja, koji je njezin život pretvorio u krhotine, da smisao svom životu. Posegnuvši za motivima 'kaubojske supkulture', autorica je s jedne strane nastojala izgraditi komunikacijski most za generacijsku nepomirljivost, a s druge ukazati na modele ponašanja koji su globalni obrasci’, zaključio je žiri.

Roman Ivice Đikića 'Sanjao sam slonove' pobijedio je 2012. i govori o osjetljivim zbivanjima na pozadini društva u preobrazbi nadilazeći pritom dnevnopolitički novinarski angažman literarnom zrelošću pripovjedne proze. ‘Tri fabularne linije koje obuhvaćaju širok vremenski i prostorni raspon tjeskobe predratnog, ratnog i poratnog razdoblja u Hrvatskoj uklopljene su u sižejnu cjelinu koja analizu društvenih trauma predočuje kao međuigru krajnosti metaforički predočenih pojmovima u naslovu: čak i nestvarnu prirodu snova neizbježno pritišće slonovska težina stvarnosti, u ovom slučaju emigrantskog podzemlja, hipokrizije, rata i organiziranog i neorganiziranog kriminala', napisao je u žiri u obrazloženju.

'Premda mu je ovo romaneskni prvijenac, ovaj pisac na vrhuncu zrelosti (rođen 1947. u Zagrebu) u njemu je sažeo i do krajnjih mogućnosti izrazio svoje kazališno/dramsko iskustvo, teatarsku/teatrološku spremu, svoj pjesnički ludizam i nadasve humorno osjećanje svijeta', stoji u obrazloženju žirija za 2013., kada je nagrađen ‘Budi Hamlet, pane Hamlete’ Tahira Mujičića. Riječ je o černohumornom romanu iz Domovinskog rata u kojem je najdojmljiviji upravo Hamlet koji ne želi sudjelovati u općem patetiziranju teme i ne traga ni za kakvom velikom istinom, nego ironizira i ludički parodira stvarnost.

Godine 2014. članovi žirija tražili su 'svježinu i začudnost, istančanost u detaljima i stilsko-jezične izazove u kojima čitamo autorski strastven napor namjesto lakoće ispisivanja rečenica'. To su pronašli u romanu 'Črna mati zemla'Kristiana Novaka, djelomično pisanog i međimurskim dijalektom.

Kristian Novak rođen je 1979. u Baden-Badenu u Njemačkoj, a živio je u Čakovcu. Godine 1998. upisuje diplomski dvopredmetni studij hrvatskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je diplomirao 2005., a kasnije i doktorirao. ‘Črna mati zemla’ je i zahvaljujući nagradi roman@tportal.hr postala književni hit koji se odlično čitao. Sada se priprema i filmska adaptacija romana.

U drugom je pravcu otišao žiri prošle godine, kada je nagrađen satirični roman ‘Roki Raketa’ Zorana Malkoča. ‘Razvedena, prepuna apsurda i mjestimice montipajtonovska, bajkovita priča iz naše današnjice i nedavne prošlosti crnohumorno i kritički secira brojne nam društvene, književne, političke i ine patologije. Malkoč je osobito nemilosrdan prema svijetu književnosti i fenomenu medijske slave pisca: njegov lik - koji je lažnjak, lopov, krivotvoritelj i pozer - biva obasjan reflektorima dok se protagonist koji posjeduje stvarni književni dar odaje kriminalu i mafijaškim poslovima., objavljeno je u obrazloženju. Malkoč se prethodno istaknuo svojim kratkim pričama te je osvajanje književne nagrade tportala definitivno podiglo javni profil ovog zanimljivog autora koji nije dio zagrebačke književne scene.

U svakom slučaju, koji god roman ove godine odnese titulu najboljeg za književnu nagradu roman@tportal.hr, može biti unaprijed siguran kako će se naći u iznimno dobrom društvu.