‘Prolazak kroz zid’ Dina Ivan (Meandarmedia)

Dina Ivan rođena je 10. rujna 1974. u Zagrebu. Njezine izložbe fotografija ‘Minority’ i ‘Gola subjektivnost’ postavljene su u Zagrebu, Zadru, Rijeci, Puli, Dubrovniku, Glurnsu (Južni Tirol) i Beču, a njezini performansi ‘Prolazak kroz Zid’, ‘Zazivanje Boga u galeriji’ i ‘Zazivanje Boga u spilji’ osim u spomenutim gradovima, izvedeni su i u Mađarskoj (Farkaskő, u spilji).

Ova knjiga završava izložbom ‘Gola subjektivnost’ u Zagrebu, a kasniji performans 'Prolazak kroz Zid' također se nadovezuje na istoimeni roman. Riječ je o kompleksnom sukobu unutar obitelji, motiviranom ponajprije društvenim neprihvaćanjem druge seksualnosti i neprihvaćanjem bilo kojeg Drugog. Priča polazi od temeljnog osjećaja neprihvaćanja i potrage za 'Domom', mjestom koje bi moglo stajati iza tog naziva, o potrazi za oprostom i drvenom turopoljskom kućom koja bi trebala biti 'Dom', o pokušaju 'samoizlječenja' a da pritom bolest nije moguće dijagnosticirati, ako zanemarimo tzv. 'društveni standard', koji bismo možda preciznije mogli nazvati licemjerjem. U završnici priče glavni lik odjednom, tijekom jednoga popodneva, oprosti roditeljima, prepoznajući to kao kraj trakavice procesa opraštanja i zaključuje kako je vjerojatno riječ o odrastanju.

Dina Ivan je umjetnica, fotografkinja i spisateljica. Za djecu i odrasle, studente i učitelje vodi radionice nenasilne komunikacije kroz umjetnost na kojima progovara o diskriminaciji radeći izravno s diskriminiranim skupinama. Na doktorskom studiju u Klagenfurtu zaokupljena je problematikom povezivanja umjetnosti, edukacije i znanosti.

‘Emet i druge priče’ Ivana Šojat (Fraktura)

'Emet' na hebrejskom znači 'život' i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, 'E', nastaje Met – 'smrt'. Upravo u svijetu onostranoga, između horora i fantastičnoga, prebivaju junaci Emeta i drugih priča. Trajno ih obilježava zločin koji dokle god ostaje nerazriješen i nekažnjen, presudno utječe na sve oko sebe te se vraća poput zloduha i opsjeda ljude i stvari.

Ivana Šojat u 'Emetu' propituje tanku granicu na kojoj se miješaju pogansko i kršćansko, znanstveno i onostrano, crtu između života i smrti, dobra i zla, na kojoj se susreću anđeli i duhovi. Prožete atmosferom najboljih horora, ove priče zadiru do srži stvarnoga ja svakoga pojedinca.

Ivana Šojat-Kuči rođena je 1971. u Osijeku, gdje je za­vršila gimnaziju i dvije godine studija matematike i fizike na Pedagoškom fakultetu. Osam godina živjela je u Belgiji te tamo diplomirala francuski jezik. Roman 'Šamšiel', 2002., nagrađen je na Kozarčevim danima u Vinkovcima Poveljom za uspješnost, a roman 'Unterstad't', 2009., osvaja niz nagrada za književnost Roman 'Ničiji sinovi' izašao je 2012., a 'Jom Kipur' 2014.

Objavila je zbirke priča 'Kao pas', 2006., 'Mjesečari', 2008. i 'Ruke Azazelove', 2011., eseje 'I past će sve maske', 2006., te niz zbirka poezije. Prevodi s francuskoga i engleskoga jezika. Između ostalih prevela je knjige Amélie Nothomb, Rolanda Barthesa, Raymonda Carvera, Gaoa Xingjiana, Pat Barker, Nuruddina Faraha, Alice Sebold, Moussa Nabatija, Luca Bessona, Paula Austera i Mathiasa Énarda.

441729,432078,434745,442680
‘Vice versa’ Ankica Tomić (Naklada Ljevak)

Novi roman Ankice Tomić obiteljska je priča koja se događa u samo dva dana, što je posve dovoljno da sveznajući pripovjedač uđe preko zidova u kuće i odnose među članovima šireg obiteljskog stabla Vice Drče i Nikole Glavine. Cijela ta prozna konstrukcija zapravo izgleda poput čudnog kaleidoskopa – tek okvir pukih slučajnosti drži ih povezane u cjelinu. Autorica u ‘Vice versa’ kao da piše odu dalmatinskoj svakodnevici, postižući mediteransku magiju kroz govor likova i njegovu akustiku. Nije propustila govor Dalmacije upotpuniti začinima kojima će se u detalju razotkriti različiti oblici muško-ženskih komunikacija.

‘Vice versa’ može se čitati i kao vodič kroz labirinte bračnih i obiteljskih odnosa, može biti i instrukcija o potisnutim ljubavima koje preživljavaju unatoč svemu, no jedno je sigurno – čitateljevu pažnju zaokupit će tragovi obiteljskog trilera s neizvjesnim krajem.

Iako po struci profesorica književnosti, Ankica Tomić vrlo je kratko predavala u školama. No zato je, kao lektorica i redaktorica, surađivala s mnogim hrvatskim tiskovinama. Prvi, autobiografski roman ‘Naročito ljeti’ 2011. godine pobjeđuje na natječaju izdavačke kuće V.B.Z. i Tomić, osim pažnje javnosti, osvaja dojmljivu novčanu nagradu. Slijede nagrada Slavić te Kiklop kao i drugi roman ‘Damen kapric’ koji 2014. izlazi u Nakladi Ljevak. Iste godine autorica postaje članica Hrvatskog društva pisaca, a 2015. ostvaruje status samostalnog umjetnika. Treći roman ‘Vice versa’ napisala je uz potporu Ministarstva kulture, a već radi i na novom rukopisu.

‘Dojča: Ispovijest jedne židovske majke’ Adriana Altaras (Mozaik knjiga)

David bi volio biti Izraelac. Oca, koji je Nijemac, zadirkuje obraćajući mu se s 'Ej, Dojča', što dovodi do neviđenih obiteljskih skandala u kojima, ponekad, ureduje i policija. Doista nije lako biti Nijemac, priznaje Adriana Altaras, osobito ne u židovskoj obitelji. Uzbudljivo, šaljivo i s mnogo ljubavi, autorica u svojoj drugoj knjizi pripovijeda o burnim događajima u drugom i trećem naraštaju Židova koji su preživjeli Holokaust. O mlađem sinu koji voli mini-golf i crkve i misli da su ga po rođenju zamijenili u bolnici. O starijem, koji traži identitet negdje između 'Obitelji Soprano' i 'Obećane zemlje'. O rođendanima pokraj Zida plača i ljetovanjima u klubovima gdje se raspravlja o obrezivanju. O tragikomičnim sukobima identiteta i vjere, o neuobičajenim komemoracijama, o preranim rastancima i o snazi sjećanja. I ne samo to: cijela obitelj dolazi do riječi.

Višeglasni, očaravajući portret židovsko-njemačke sadašnjosti 'Dojča: Ispovijest jedne židovske majke' Adriane Altaras sjajna je knjiga o obitelji sa svim njezinim dobrim i lošim stranama. ‘Na stranicama ovog zanosnog i zabavnog obiteljskog albuma krije se iskrena rasprava o tome kako se danas može ostvariti suživot kako u privatnim stanovima, tako i u nacionalnim državama', napisao je Die Welt o romanu Adriane Altaras.

Altaras je nedavno gostovala u Zagrebu na Festivalu svjetskog kazališta. Njemačka spisateljica, glumica i kazališna redateljica - inače hrvatskoga podrijetla - razgovarala je s Julijanom Matanović o umjetničkim preokupacijama i književnim temama kojima obje autorice hrabro zadiru u često osjetljiva pitanja nasljeđa i identiteta.

‘Glineni anđeli’ Julijana Adamović (Naklada Jurčić)

‘Glineni anđeli’, treća zbirka priča Julijane Adamović (dobitnice nagrade Kiklop za najbolji prvijenac 2008. godine za zbirku 'Kako su nas ukrali Ciganima'), pojavila se nakon što se autorica vrlo vješto okušala u literaturi za mlade. Još nam je u sjećanju njezin roman za mlade 'Da ti pamet stane' i zbirka koju je napisala u suradnji sa svojim sinom, 'Dnevnik sivog mačka i druge priče', a Julijana Adamović nas ponovno vodi u svijet običnih ljudi neobičnih sudbina, neobičnih ljudi s običnim problemima i sve to ponovno, ali – obrnuto.

Priče su to iz današnjice, ili iz pokoje desetljeće bliže suvremenosti, zabilješke iz života tzv. malih i običnih ljudi, onih zdravih (ukoliko su događanja posljednjih desetljeća na ovim prostorima uopće ikoga ostavila bez dijagnoze?) i onih s dijagnozom (npr. epilepsija temporalnog režnja u priči 'Bog u šlapicama'), no autorica se ne libi da teškim pričama kontrapunktira i one drugačije, ne nužno uvijek i na 'ležerne' teme, ali koje će čitatelju izmamiti smješak, pa čak i smijeh.

Julijana Adamović rođena je 1969. godine u Baču (Srbija). Živi i radi u Vukovaru. Uz niz proznih knjiga za odrasle i mladež, Adamović je objavila je i zbirku poezije 'Sunce na šalteru' (Naklada Semafora, Zagreb, 2015.). Kolumnistica je tportala