Filozof i pisac Srećko Horvat predstavio je u ponedjeljak u Zagrebu svoju knjigu "Radikalnost ljubavi" u kojoj se bavi (ne)mogućnošću ljubavi u suvremenom dobu digitalnih medija te, polazeći od teze da je istinski revolucionarni trenutak nalik na ljubav, želi pokazati da je odgovor na pitanje "ljubav ili revolucija?", zapravo – "ljubav i revolucija".
Knjiga je izvorno objavljena 2014. na engleskom jeziku, a u svojem je izvorniku privukla međunarodnu pozornost te je prevedena na desetak svjetskih jezika. Na hrvatskome je objavljena u izdanju nakladnika Frakture i prijevodu Dragane Budanko.
"Ono što se ja pitam u knjizi je da li je danas moguća bilo kakva društvena promjena, a da se u obzir ne uzme ljubav", kazao je Horvat na Frakturinoj tribini "Razotkrivanje" u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).
Pokušavajući odgovoriti na pitanje je li ljubav uopće moguća u suvremeno doba hiperseksualiziranosti i digitalnih medija gdje se sve nalazi "na dohvat miša", Horvat u knjizi također tvrdi da je danas nemoguće izbjeći nešto što on naziva "pretprogramiranim susretom" koji, smatra, briše pravi diskurs o ljubavi.
Srećko Horvat dosad je objavio desetak knjiga prevedenih na više od petnaest jezika. Među njegovim se posljednjih knjigama izdvaja "What Does Europe Want?" (Columbia University Press, 2014.), u koautorstvu sa Slavojem Žižekom. Jedan je od osnivača pokreta DiEM25, zajedno s bivšim grčkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom.
Redovito objavljuje u vodećim svjetskim medijima kao što su The Guardian, Al Jazeera i New York Times. Fraktura je dosad objavila još dva njegova naslova, napisana u koautorstvu s Igorom Štiksom, "Pravo na pobunu" (2010.) i "Dobrodošli u pustinju postsocijalizma" (2015.).
Knjiga "Radikalnost ljubavi" najavljena je kao nezaobilazno štivo puno dubinskih uvida, neočekivanih paralela i intrigantnih zaključaka, a istaknuti filozof Slavoj Žižek opisao ju je kao knjigu "koja će komuniste pretvoriti u ljubavnike a ljubavnike u komuniste".
Dekonstuirati romantični mit o ljubavi
Diskurs o ljubavi još je uvijek diskurs krajnje samoće, kaže Horvat u knjizi: "Ljubav se danas prvenstveno svodi na seks, a sam razgovor o ljubavi se zapravo protjeruje iz javnog diskursa, gdje i dalje vrijedi teza francuskog semiotičara Rolanda Barthesa od prije četrdesetak godina, da je diskurs o ljubavi danas zapravo usamljen i protjeran na margine", pojasnio je.
Ljubav u doba interneta nije nemoguća, no upravo je internet "najveća pošast koja uništava samu mogućnost ljubavi", smatra taj filozof.
"Ljubav je danas svedena na samoprezentaciju ljudi koji se na neki način pokušavaju prodati; ona se prepušta tržištu a svi subjekti koji koriste 'dating' stranice sami sebe prezentiraju kao robu na tržištu i, ukoliko ne pronađu idealnu 'drugu robu', posljedica je depresija i razočaranost", tvrdi.
No, također treba dekonstruirati romantičnu predodžbu o ljubavi kao mitu o tome da mora postojati savršena druga polovica za sreću, napominje: "Borim se protiv takve koncepcije ljubavi, koja je zatrovala mnoge generacije, koje su upravo zbog toga nesretne", kazao je.
Kao što je nema u hiperseksualiziranom svijetu Zapada, ljubavi nema ni u raznim previranjima koja su obilježila recentnu svjetsku povijest, od Trga Tahrir do Trga Maksim, od Hong Konga do Sarajeva, tvrdi nadalje Horvat.
U dobu obilježenom revolucijama u kojima "pitanje ljubavi začudo nedostaje", Horvat svojom knjigom želi dati, kako sam kaže, "rizični doprinos temi koje nema".
Smatrajući da je istinski revolucionarni trenutak nalik na ljubav – on je pukotina u svijetu, u uobičajenom tijeku događanja, Horvat kao jedinu moguću tezu o ljubavi navodi da istinski poznavati ljubav znači doći na razinu univerzalnosti.
Ta univerzalnost ima radikalni potencijal, smatra, a u potrazi za mogućim značenjem "radikalnosti ljubavi", upušta se u eksperiment: pokušava istražiti što bi se dogodilo da uzme mikrofon i bez straha od mogućih odgovora "prošeta" kroz revolucionarnu povijest dvadesetog stoljeća i njezinim protagonistima, od Lenjina i Che Guevare, preko Aleksandre Kolontaj i Ulrike Meinhof, do islamskih fundamentalista, postavi naizgled naivna pitanja o ljubavi, seksu i revoluciji.
Pitajući se ima li za ljubav mjesta na Trgu Tahrir ili u pokretu Occupy, Horvat istražuje na koji način su se politički sustavi odnosili prema ljubavi jer "evolucija politike ljubavi postavlja tezu da revolucija nije moguća bez ljubavi, da svaka revolucija propituje ljubavne odnose".
Glavni urednik Frakture Seid Serdarević ocijenio je kako je riječ o odlično pisanoj knjizi koja otvara brojne teme.